četvrtak, 9. srpnja 2020.

Ana-Marija Posavec | Miro Morović: Djeca slijepoga kovača


Zakrabuljeno lice pravde

Prvijenac Djeca slijepoga kovača splitskoga književnika Mire Morovića, brojem se stranica predstavlja hrvatskim kriminalističkim proznim gigantom koji je još jednom pobudio znatiželju čitateljske publike 2019. godine. Drugim izdanjem romana pozabavila se novoosnovana splitska Naklada Fragment. Prvo izdanje objavila je Naklada Bošković 2016.

Morovićev roman napisan je kroz prizmu ekstradijegetičkog i heterodijegetičkog pripovjedača, dakle, pripovjedača u trećem licu. Tim postupkom čitatelj je uveden u prostor fikcionalnoga, što će potvrditi i smještanje radnje u fiktivni grad Shallow Lake City. Roman je podijeljen u više fabularnih razgranatih linija koje se u određenim sadržajnim točkama međusobno povezuju. Drugim riječima, imaju isti cilj. U romanu prevladavaju temeljni elementi krimića: enigma zločina, istraga, detektiv/ istražitelj (i njegovi pomoćnici), zločinci (neprijatelji), žrtve i svjedoci. Glavna su okosnica ovoga romana iz pera mladoga autora iznenadni nestanci naizgled nepovezanih osoba, građana Shallow Lake Cityja.

Zadatak istrage otmica dobiva glavni junak Andrew Frame, oblikovan kao iskusan policijski istražitelj (detektiv), predan svojemu pozivu. S vremena na vrijeme Andrew je pomalo čangrizav i mrzovoljan, povučen, oštrouman i naravno, obilježen mrljom iz prošlosti. Djelo započinje intrigantnim samoubojstvom mlade djevojke, kćeri bivšega političara, koja na ceduljici za sobom ostavlja nekoliko ispisanih imena što predstavlja početnu zagonetku. Nestanci osoba u Shallow Lake Cityju su nerazjašnjeni i učestali, otmičare nitko ne pronalazi već duže vrijeme (kao ni žrtve), a policija je naizgled nemoćna. Što se događa s otetim ljudima dugo ostaje zagonetkom. Obilježja američkoga hard-boild krimića jasno su vidljiva; brza vožnja automobilom, prikradanja, praćenje osumnjičenika, pucnjave, glavni junak osobenjak često prelazi postavljene granice te izbjegava pravila koja ga usporavaju u rješavanju enigme zločina, ali vjeruje samo nekolicini svojih pomoćnika. Miro Morović otvara etička i moralna pitanja; kroz ispisane stranice propituje dva lica pravde – institucionaliziranu pravdu (koja nije baš brza u sustizanju zločina) te onu osobnu (koju oštećeni pojedinci nerijetko nastoje sami provesti zbog nepravde, osvete i bijesa). Postavlja se potom pitanje – koja je od navedenih pravdi pravednija?

Romanom je prodefiliralo mnoštvo likova što zahtijeva pozornoga čitatelja. To upućuje na činjenicu da je Morović veliku pozornost usmjerio na izravnu i neizravnu prezentaciju likova, karakterizacije, ali i oblikovanje atmosfere druge polovine mjeseca studenoga te pripovijedanje događaja, povezivanje dokaza, promišljanje likova te retrospekciju.

Andrew Frame nije jedini junak ovoga krimića koji istražuje sumnjivo samoubojstvo, misteriozne nestanke i koji nešto skriva. Julia Kowalski, sestra nesretne djevojke, zajedno se sa svojim partnerom i njegovim prijateljima upućuje u istragu, stoga je moguće zaključiti da postoje i istražitelji amateri koji kreću istraživati isključivo iz osobnih pobuda, a to je potraga za odgovorima. Važnu ulogu u romanu ima i skupina naizgled ne toliko važnih novinara, koji se u romanu od petnaest dana pojavljuju u svega nekoliko navrata, ali pravdaju svoju ulogu pri razvoju radnje i kraju romana. Retrospekcijski bljeskovi u svijesti Andrewa Framea u službi su reaktiviranja sjećanja iz mladih dana, a čitatelju ujedno dograđuju psihološku karakterizaciju i dopunjuju sliku glavnoga junaka, njegovih životnih iskustava, čežnji, želja, pogrešaka.

Radnja je romana u početku inertnija jer se pozornost daje opisu likova, atmosferi i pripovijedanju događaja, a napetost akcije i dinamika razvijaju se tek od sredine romana i oscilirano se održavaju do samoga kraja djela. Roman obiluje mnogim izmišljenim lokalitetima koji vrve likovima. Nijedna osobnost u romanu nije slučajna, svi su likovi povezani te međuovisni. Slučajnost nisu ni mjesta čija su imena pažljivom čitatelju znakovita, simbolična.
Neuobičajenost kriminalističkoga romana je integracija izmišljene mitske priče u tekstove ovoga žanra. Roman Djeca Slijepoga kovača obrađuje i integrira upravo taj element; mitom je o sekti zakrabuljenih ljudi prožet cijeli pozamašni krimić, a objašnjenje mitske priče je upravo ključni trenutak čitanja kad mozaik kriminalističke priče napokon otkriva ono najvažnije za čime čitatelj, zajedno s istražiteljem i pomoćnicima traga – a to je motiv. On ujedno vodi i do objašnjenja postupaka određenih likova te razrješava enigmu zločina.

Roman Djeca Slijepoga kovača neobično je višeslojno kriminalističko djelo ponuđeno hrvatskoj čitateljskoj publici. Opsegom pozamašan roman, zasićen oživljenim likovima smještenima u neobičan izmišljeni grad na fiktivnome tlu, prepun lokalitetima koji uglavnom predstavljaju mjesta tekućih (sadašnjih) i prošlih zločina – predstavlja zahtjevni pothvat mladom piscu. Miro Morović ne upada u zamku nemogućnosti raspetljavanja priče, što je vidljivo iz otkrića pojedinih likova, njihova funkcioniranja u određenim situacijama, njihovih odluka, snalaženja i razrješavanja enigme zločina. Nekolicina lektorskih propusta ne umanjuju uloženi trud autora koji je zahtjevnu priču na leđima sveznajućega pripovjedača ispripovijedao do kraja, iako na te sitnice ubuduće treba obratiti pozornost. Ne zanemaruje se ni mitska integrirana priča; svjesno je premještena u prvi plan čitatelju na uvid, u pravom trenutku. Radnja romana na početku teče sporije, uz nekoliko nepotrebnih pripovjedačkih komentara, ali je kasnije obogaćena i intrigantnošću trilera, dok se akcijska kulminacija može sasvim doživjeti na kraju romana. Miro Morović ovim djelom kroz prizmu oblikovanja likova otvara pitanja o problematici zločina i nevinosti žrtava, problematici pravde, njezinoj provedbi, radu institucija te poziciji pojedinca u sustavu koji ima mnogo pukotina, ali nekako i dalje funkcionira – samo dokad? Postavlja pitanja o tome na koga se možemo osloniti u vremenima nemira, tko to kroji zakone, a tko pravdu i tko ju provodi; gdje je pojedinac u cijeloj toj izvrnutoj priči te jesu li Djeca Slijepoga kovača svojim djelovanjem u pravu ili krivu?

Tim će se posljednjim pitanjem možda, još jednom, pozabaviti Miro Morović i istražitelj Andrew Frame.


Djeca Slijepoga kovača, Miro Morović, 2019. Naklada Fragment

Nema komentara :

Objavi komentar

Hvala na vašem komentaru. Isti će biti objavljen nakon pregleda moderatora.