Zbilja, kako bi nedaroviti ljudi, mediokriteti po habitusu, umnim sposobnostima i svim osobinama bića, uopće došli do izražaja, da se ne obruše na one druge, darovite, posebne, energizirane, strastvene i posvećene svojoj misiji? Oni će reći da su I. G. Kovačić i Nazor bili gej par, pa su "pobjegli u partizane" da mogu biti zajedno:Insinuirat će da "buržuji Ribari" nisu naročito značili antifašističkom pokretu, a i sam pokret nije bogzna što, jer su "naši" ginuli na sasvim drugoj strani. Zahtjevat će "reviziju" podatka da se Srbin Preradović krstio u pravoslavnoj crkvi, argumentom da je na njenim temeljima "nekad bila katolička bogomolja". Reći će da je nekadašnja inteligencija bila "šumska i iz kukuruzišta", a njihova je "na katoličkim temeljima", Duhom svetim nadahnuta. Oni će reći da Desanka Maksimović "ne odgovara zahtjevu epohe" i to baš ove, koju su upravo oni, svojim imenom, likom i djelom, ratnim huškanjima i bezočnom pljačkom te arivizmom tupomozgovića učinili ništavnom i bijednom, epohom s negativnim predznakom.
Konvertiti, beznačajnici, sluganske ulizice, poderani barjaci ideoloških pravaca,prostaci i nasilnici, krivouste rospije i javni netalenti, bezgramotni "akademičari", prononsirani kokošari, kursisti, večernjoškolci, tuđe prijebnice i posvudakuše, kukavice sinje i protuhe iz kontejnera, govorit će o ekonomiji, ekologiji, edukaciji, ekumenizmu,etici-tih famoznih 5 E, za koje Rougemont veli da će odrediti "sudbinu stoljeća", ako se ne riješe ili ako se riješe na pogrešan način. S obzirom na kapacitete i formate tih trenutačnih "obnašatelja vlasti", vjerovati je da će se upravo to dogoditi.Rasprodat će nacionalno zlato i srebro, baciti nas u ponor entropije, dovesti u sluganske odnose sa svjetskim kapitalom i učini novom "krajinom" Europe, gdje će se umlaćivati imigranti i vraćati na polaznu točku, da ne uznemire miran san usaljene bogataške elite, koja će potom svojim "psima na sinđiru" baciti obećane mrvice.
Darovit čovjek, slobodouman čovjek, onaj koji zavičaj ljubi iznad svih vrijednosti, ostat će crni labud ili bijeli gavran i o njemu će se zboriti kao o "zabrinjavajućoj anomaliji". Uskratit će mu odjek u javnosti, potporu materijalnu i duhovnu, bacit će mrlju na njegov život i ime, šapatom i grimasama širit će mu "reputaciju" po ministarstvima, gdje cviljugave šišmišice i gospođe s poremećajem veselosti odlučuju o svim oblicima društvenog, kreativnog i prosvjetarskog posla, ufrašćujući svoje podređene na dnevnoj osnovi.Strahotnost takvoga opstanka, bez hijerarhije, bez vrijednosnih ljestvica, bez javnog dijaloga i bez ikakve nade po pravdu i poštenje, može naslutiti samo onaj, tko je kroz takve labirinte prošao, te eventualno, odustao.Valja pročitati poglavlje KETMAN iz Miloszeva djela ZAROBLJENI UM, da bismo dobili jasniju sliku " intelektualca potčinjenog pritisku vlasti Imperije i Metoda". Ili valja samo čekati da se garniture promjene, u naivnoj vjeri da će doći netko normalan, nezavisan, liberalan, kome za građenje imena bliskost s mediokritetima uopće nije bitna.
Sad zaista ne znam što me navelo pisati ovaj tekst. Mislim da je to ovaj novi bezobrazluk i čaršijska pizma s Desankom, kakvu ne bih voljela doživjeti u svezi sa svojim radom i imenom. Osigurat ću se oporučno, da ništa po meni ne nazivaju, kako ne bi imali što skidati, niti da me neznalice hvale, niti da me ljudi od siporeksa uzimaju za svoj kišobran, da im se slava na oluji ne rastopi. Jesam li gavran ili labud svejedno je, i moja boja također je irelevantna. Samo da mi je poživjeti u miru, gledajući sjenovit kut u kome rastu divlji ljiljani i trputac. Čudnovato ali istinito: i oni su najbujniji i najviši pored gnojišta, što nekako ne smeta njihovoj ljepoti, u oku čovjeka koji umije gledati i razlučiti stvari kroz koprenu stvarnosti.
Nema komentara :
Objavi komentar
Hvala na vašem komentaru. Isti će biti objavljen nakon pregleda moderatora.