ponedjeljak, 4. svibnja 2020.

Tina Rimbaldo | Kiša samoće


Stojim na kiši sama
ispod tmurnog neba
slušam bilo kapljica koje padaju
propadaju u svoj kraj
stvarajući vodena ogledala na napuklim cestama
reflektirajući naša stopala
otapajući naša lica
ne ostavljajući traga
ne znajući, dozivaju prolaznost
pred kojim se i vitez mora pokoriti

Nema komentara :

Objavi komentar

Hvala na vašem komentaru. Isti će biti objavljen nakon pregleda moderatora.