Sven Adam Ewin | Život bez Tuge

Gledam je tužnu, golu, bosu;
Vjetar… Kiša… Odlaze ptice.
Ona raspliće dugu kosu
I pjeva drevne tužbalice.

Ne zna za radost. Ni za šalu.
Rastuži se kad viknem jače.
Ne shvaća čak ni nježnost malu.
Kažem: volim te… Ona plače.

U braku mi smo. Tuga i ja.
Jednog dana ubit ću Tugu.
Što će mi tužna emocija?
Dovest ću sebi ženu drugu.

No koliko ću pored druge
Moći živjet bez svoje Tuge?