srijeda, 20. svibnja 2020.

Željko Bajza | Kulise duše


Ako čovjek nema u sebi poetike ne može mu pomoći nikakav rekvizitorij. Evolucijski razvijena anatomija i fiziologija stvorila je slobodu, sloboda je uvjet moralnog ponašanja. Čovjek je slobodan, ali i odgovoran za svoje čine. Iz čega izviru ideje. Što mi znamo o životnim tragedijama. Brine li se itko o sudbini svih tih likova. Istina, da se nesporazumi ljudi iz različitih sredina mogu lakše prebroditi upravo upoznavanjem. Rijeke, njive, oranice, pašnjaci i brda meni su samo kulise moje duše. Život je vječno punjenje i pražnjenje raznoraznih energija. Postoji pravo na užitak, zadovoljstvo, slobodu. Moralni zahtjevi uvijek imaju više stupnjeva. I ja imam pravo živjeti sa svojim željama. Lako je nenadarenu čovjeku prikazati smišljeno prijevaru kao istinu ili zbuniti njegove osjećaje.

Nikad ne pitaj kako će događaji dalje teći jer priča će uvijek sama sebi prokrčiti put, i usustaviti se. Velika je filozofija prirode same po sebi, filozofija vrta na primjer. Jedna od najpoučnijih maksima je: „ Kako siješ tako ćeš i žnjeti.“ Ali to nije dovoljno reći, ti moraš biljku okopavati, zalijevati, plijeviti korov oko nje, maziti ju i paziti. Postoji doba sjetve i žetve, a svijet uspostavlja sklad. Put je dug. I neki vrtovi koji bijahu nekad uređen svijet danas su zapušteni gustici. Svaki napredak za plodnost ujedno je i napredak upropaštavanja trajnog izvora te plodnosti. Imam dar pažljivog slušatelja, no, ne mogu lako dokučiti taj monarhijski sustav moći.

Nema komentara :

Objavi komentar

Hvala na vašem komentaru. Isti će biti objavljen nakon pregleda moderatora.