troši me nemilice
reljef tijela mi mijenja
brdašca nova po njemu stvara
pa prelazi na lice.
Rukom koja nikoga ne štedi
kartograf vrijedni ucrtava
bore sve dublje, madeže, maće,
kosu mi snijegom posipa
zalud mi nada da stat će.
I dok sva mirišem na zimu
smijem se zrcalu, sebi u lice,
od znakovlja ovog izdajničkog
uzimam bez prigovora
tek bore smijalice.
(iz zbirke „Žena svojih godina“)
Nema komentara :
Objavi komentar
Hvala na vašem komentaru. Isti će biti objavljen nakon pregleda moderatora.