Para se vrijeme pod indigom dana.
Pucaju šavovi vreće u kojoj nosimo mačku.
Dvije odluke, dva poraza cvile uz put.
Topi se još jedan požutjeli dan.
Dvije tišine tješe istu nadu,
već ih dugo ista čežnja žulja.
Iz vreće puštaju mačku,
sakupljaju Sizifovo kamenje,
ponekad od njega izgrade zaklon.
A želja
ostavlja uvijek isti trag. Kao indigo.
Nema komentara :
Objavi komentar
Hvala na vašem komentaru. Isti će biti objavljen nakon pregleda moderatora.