četvrtak, 7. svibnja 2020.

Darija Žilić | Kolodvori


Prazni su kolodvori, šine bez ptica,
rampe bez pokreta na pruzi, tišina.
U malim motelima odsjeda Nitko.
Na cesti pored, nitko ne trubi.
Životi ščućurenih životinja u deblu
kestenova koje šušti uz kolosijek.
I među sitnim gnijezdima, savijen
Je jedan pomak u danu, susret.
U tuđim sobama, odvijaju se
Dodiri praljudi. U dodiru jutra,
Nakon dugih telefonskih žica
Koje vise u zraku, bez potrebe.
U vremenu između kretnje i mira,
Pećine se od trpkih crteža do ruba
Neba razlistavaju. U golemi cvijet.

Nema komentara :

Objavi komentar

Hvala na vašem komentaru. Isti će biti objavljen nakon pregleda moderatora.