Nisam toliko snažan da te izgubim
kada si na mojim rukama znam koliko žena vrijedi u srcu
nije stvar u tome da se zajedno borimo protiv smrti
dok sam s tobom ovo tijelo što trpi bol i umire
samo je odijelo koje lijepo pristaje na duši
Noć nikada ne žudi da joj dan po prvi put
svoja leđa okrene
više joj vrijedi rođenje dana od svoje besmrtnosti
Oni ljudi što ustrajno hodaju pod okriljem mraka
na kraju ne stignu odmah do svjetla,
stignu do sjene iz koje se svjetlo pomalja
Na ovom svijetu ne želim biti svijeća koja se nikada ugasiti neće
žudim da s tobom provedem ovo tijesto od života
kojeg naizmjence oblikuju ruke tuge, pa ruke sreće
Nisam toliko snažan da te izgubim.
Znam, svi su tihi ispod pijeska vremena
Ali ako se utišan probudim na jastuka tvoga glasa
nikada više očima i snom neću moći zaspati
Ne mogu bez tebe okrenuti glavu
prema ljubavi koja me doziva
Nisam toliko snažan da te izgubim
jedino zbog tebe vjerujem da ne postoje mrtvi ljudi
Nisam toliko snažan da te poljubim
pa pogledom ispratim u vječni mrak
I ovu noć nisi zvijezda što pada, niti sat
kojemu vrijeme ističe
iako se mučim tvoj lik ukrasti prolaznoj ženi
koja diše, pa ne diše
I ovu noć ljubav nije sjena što mi izmiče.
Srce mi je nada, uspomena koja živjeti stigne
jedan bijeli balon što me izdisajem poput perja
u tvoje nebo vine.
Nema komentara :
Objavi komentar
Hvala na vašem komentaru. Isti će biti objavljen nakon pregleda moderatora.