moje i njigovo.....
tilo,
ubrača se na
desno i na livo,
dršče kako prut
na vitru,
luštro, glatko, uvija
se uz verše i vino,
a vani tiho...nikad
tako bilo...
ležin za spravlje,
gledan misec kako reste,
zgor mene dih sriče,
oči teple ke napro liče,
sutra, neču se z postelje ustati,
samo ču mojen tiču, ljubac dati...
,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,
tilo-tijelo, ubrača-okreće, prut-šiba, lušto-svjetlo, za spravlje-uistinu, dih-dah, zgor-iznad, postelje-kreveta, tiču-ptiču
Kolumne
Jelena Hrvoj |
Eleonora Ernoić Krnjak |
Martina Sviben |
Mirjana Mrkela |
Aleksandar Horvat |
subota, 11. travnja 2020.
Denis Kožljan | Tilo
Labels:
čakavski
,
Denis Kožljan
,
poezija
Nema komentara :
Objavi komentar
Hvala na vašem komentaru. Isti će biti objavljen nakon pregleda moderatora.