Kolumne

utorak, 3. ožujka 2020.

Trappovi na filmu 'Moje pjesme, moji snovi'


‘Moje pjesme moje snovi’ ili nevjerojatna životna priča obitelji von Trapp. Na današnji dan 2. ožujka 1965. godine, u američkim kinima počeo je igrati film „The Sound of Music”. /V. DOLJE/ Bila je to adaptacija brodvejskog mjuzikla iz 1959.



Svake godine u svijetu se proizvede velik broj filmova. A ipak svatko od nas može na prste jedne ruke nabrojati one koji nam mijenjaju život i način na koji ga osjećamo. Jedan od takvih filmova je "Moje pjesme, moji snovi" (The Sound of Music) iz 1965.godine u kojem glume Julie Andrews i Christopher Plummer. Priča je to o obiteljskim vrijednostima i ljudskim idealima, o ljubavi između muškarca i žene, o roditeljskoj ljubavi i ljubavi prema domovini za koju se spremno podnosi žrtva. Film je snimljen prema autobiografiji Marie Auguste von Trapp, a priča je, vjerujem, svima poznata: umirovljeni pomorski časnik nestale monarhije, nakon smrti supruge živi sam s djecom na imanju blizu Salzburga. Kao guvernantu zapošljava mladu Mariju Kutscheru, novakinju iz obližnjeg benediktinskog samostana. Stega i spontanost, glazba, dječji nestašluci i fin kućni  odgoj, rađanje ljubavi između muškarca i žene te bijeg iz nacističke Austrije teme su filma.

Malo tko međutim zna da postoji i autobiografija Georga von Trappa i da je taj najodlikovaniji podmornički kapetan propale Monarhije rođen i školovan u Hrvatskoj, gdje je upoznao i svoju prvu suprugu i gdje mu je rođeno prvo troje djece. Priča o njihovu susretu i ljubavi ujedno je međutim i priča o dva važna monarhijska središta: mornaričke Pule i trgovačko-industrijske Rijeke.

A još je manje poznato kako je Georg von Trapp, taj najodlikovaniji podmornički kapetan, dugi niz godina službovao u Zadru. Našu turističku zajednicu to ne interesira. Nigdje obilježja, znaka tomu, a to je priča koju bi drugi digli u zvijezde. Takve priče privlače turiste. Jedan Dubrovnik privukao je s tri minute filma snimanoga pod zidinama, tisuće turista, a mi smo proizveli s Rita Sahatçiu Ora, da ne kažem što, biti ću pristojan. Opet se pokazalo, kada se god kod imenovanja zaobilazi struka, događa se ovo, što se događa.


Nikola Šimić Tonin

Nema komentara :

Objavi komentar

Hvala na vašem komentaru. Isti će biti objavljen nakon pregleda moderatora.