Sinoć sam ti htjela napisati pjesmu
pa uzeh olovku da zadržim riječi,
da ostavim trag ljubavi na papiru
i sve ono što duša ne može izreći.
I odjednom začuh tihi lepet krila
i ugledah bubu koja zrakom leti.
Pratila sam je da vidim kuda ide
i na što to ona želi da me sjeti...
Zaboravih sve što bješe mi na umu,
nestade mi pjesma, prosula sam riječi.
Bolje je da šutim, da zatvorim oči
i da samo sanjam o minuloj sreći
jer jedino tako zagrljaj je jači
u kojem s tobom mogu se pronaći.
Nema komentara :
Objavi komentar
Hvala na vašem komentaru. Isti će biti objavljen nakon pregleda moderatora.