nedjelja, 8. ožujka 2020.

Mira Jungić | Zagrljaj



Sinoć sam ti htjela napisati pjesmu
pa uzeh olovku da zadržim riječi,
da ostavim trag ljubavi na papiru
i sve ono što duša ne može izreći.

I odjednom začuh tihi lepet krila
i ugledah bubu koja zrakom leti.
Pratila sam je da vidim kuda ide
i na što to ona želi da me sjeti...

Zaboravih sve što bješe mi na umu,
nestade mi pjesma, prosula sam riječi.
Bolje je da šutim, da zatvorim oči
i da samo sanjam o minuloj sreći

jer jedino tako zagrljaj je jači
u kojem s tobom mogu se pronaći.

Nema komentara :

Objavi komentar

Hvala na vašem komentaru. Isti će biti objavljen nakon pregleda moderatora.