Kolumne

petak, 20. ožujka 2020.

Mate Milas | Noć





Zavuče se u misao trulež neka
Zbije u skrovitu mračnu poru
Pritaji se, smiri, strpljivo čeka
Podmuklo načet spokoja koru

Umirujuć je rad, teški katkad ljudi
A misli ponese dnevne vreve rijeka
Zaboravi se tada da u kutku tamnu
Skrivena nas snijet bešćutno čeka

A kad noć se spusti i poželiš se mira
Kad samotno biće jeku duše čuje, čuje
Probudi se neman, pljesniva i gnjila
Pa iz legla svoga ruje, ruje, ruje, ruje

1 komentar :

Unknown kaže...

Dojmljivo i iskreno, iz duše👏

Objavi komentar

Hvala na vašem komentaru. Isti će biti objavljen nakon pregleda moderatora.