petak, 20. ožujka 2020.

Igor Petrić | Jutarnji razgovori



Razumiješ li što ti govorim?
Razumiješ!
Razumiješ ti, samo se praviš blesav.
Lijepo su mi govorili o tebi.
Upozoravali, govorili,
pa opet malo upozoravali.
Pusti ga. Prođi pored njega i ne osvrći se.
Stajat će te glave.
Nisam ih slušao.
Nisam ništa napravio od onoga što govorili su.
Mislio sam,
to ljubomora progovara
to zavidni su ljudi koji zlo tuđincu žele.

Što mi bi tada i sada je,
samo nekako stvarnije,
nekako opipljivo,
drugačije.

Razumiješ li što ti govorim
ili se samo praviš,
samo glumiš i praviš se
i glumiš i jaučeš bijesno.

Urlaj, urlaj kukavički sine.
Neću te pustiti.
Dugo sam vježbao ovaj zahvat
i jednostavno ne mogu.
Ne želim, a i da želim
ne mogu.
Zgrčili se mišići, jbg prijatelju,
kasno je za suze, kasno je za sve.
Pa kad me nećeš razumjeti
neću ni ja prestati stiskati.
Tko je prvi, drugi… posljednji
tko je tko u ovoj prići
ni sam više ne znam.

Nije ni bitno to što me ne razumiješ,
glavno da me uvijek u oči gledaš,
makar i s onu stranu ogledala.

Nema komentara :

Objavi komentar

Hvala na vašem komentaru. Isti će biti objavljen nakon pregleda moderatora.