Kolumne

nedjelja, 22. ožujka 2020.

Luka Tomić | Čekao sam pjesmu





Čekao sam pjesmu, čekao u tri
dok stihovi krasni napolju
bijahu rijeke vječnosti
al' u stihu nisi bila ti

Bez sna i tebe, prekriven mrakom koji spava
u sredini moje kose sijede
Čekao sam pjesmu, čekao u četiri
Do vraga i pjesma u četiri
kada se mirni stihovi mrijeste u ljubavi
sve u meni daleko je od propasti, samo nisi ti
Minirala si tračnice dolaska teroristu moga tijela

Čekao sam pjesmu, čekao  u pet
dok se jauk srca u pjesmi liječio vremenom
opet smo se u rastanku susreli dovoljno dugo
da te odlučim čekati
pjesma u pet ostala je bez noćnog neba
toliko zvijezda gušilo se od svjetla
da su snovi bili ostvarivi
al' u niti jednom snu nisi ostala ti

Čekao sam te s nečim od nade većim
jer kad se nadaš očekivanoj ptici
prozori tvoji hrle u zagrljaj ulice
Ni slučajni pogledi ne postoje u srcu mome
a čekao sam da tvoj namjerno ušeta
čekao sam te kao pjesmu, čekao u šest
bez valjanog razloga
odavno je dan prebolio noćne snove
da te barem mogu  zaboraviti, srce moje

Nema komentara :

Objavi komentar

Hvala na vašem komentaru. Isti će biti objavljen nakon pregleda moderatora.