subota, 8. veljače 2020.

Igor Petrić | 2 + 2 = 5.7 ili tako nešto


(glineni golubovi ne lete visoko)

Snalaziš li se još uvijek?
Misliš li kako je za tebe sve to isto,
kako je svejedno tko si i što si
u ovom svijetu i kako za tebe,
bez obzira na sve, ne postoje pravila,
granice.
Zašto onda cviliš i stenješ iznutra.
Pritisak je prevelik. Razumijem.
Nisam želio ići toliko daleko. Oprosti.
Nisam imao izbora.
Pokušao sam ti reći, ali ignoriraš me godinama.
Očekivanja guše, a ti se unatoč svemu,
pretvaraš u nepodnošljivog davitelja.

Umišljaš kako su te s pravom izabrali
i zato nastavljaš po svom iako ne znaš
što će biti kad padne kiša, koja danima nije padala
i rastope se maske na izobličenim licima.
Možda
ljudi kao ljudi i njihova lica ne postoje.
Cijeli ovaj svijet možda je,
smo još jedan nespretno adaptirani scenariji
napisan prije svog vremena
za potrebu
međugalaktičkog udružena slobodnih umjetnika
čije karijere kod nas još nisu počele.

Na kraju, možda i nije ništa od svega toga.
Zaboravi!
Vidim, dobro ti je.
Snalaziš se, onako, najbolje što znaš
i to je sasvim u redu.
Oprosti na gnjavaži.

Nema komentara :

Objavi komentar

Hvala na vašem komentaru. Isti će biti objavljen nakon pregleda moderatora.