Svako malo štijem u đurnalu
impreže velih putnika
niki po moru, niki po zraku
a najveć po putima svita klatu.
San si pensa, ma ča
ne bin moga anke ja
ne jušto tako daleko
nego deštinacijon – Istrija.
Hartu san si nacrta
sve lipo pianifika
od mista do mista klatit
i malo šoldi platit.
Za najboje čakule
triba pojti u Bale, i Rakotule,
najboji biškoti iz Baškoti
slatkiši su najmehji u Mekiši.
Najboja vina daje Funtana i Gradina,
pince iz Ohnići, uje iz Vranići
med iz Markovići
stolari iz Žudetići.
Drobni su orihi vajda iz Orihi,
a forši rezanci iz Režanci
najlipši pomeri u Pomeri
a u Kašteliru najveći gramperi.
Za buli afar
se gre u Vrsar i Lindar
ma anke u Kanfanar
bi reka naš zvonar.
Za se na suncu peći
najštabeliji su škojići,
a za dobru rifreškadu
triba poj u Vižinadu.
A di su najlipše divojke?
Govorija mi je pokojni nono:
„Žena i telca
iz svojega selca!“
Ma tih mista imaš koliko ćeš,
za vidit, popit, fešteđat i svirat.
Ma neka se niki ne jadi
če biti u drugoj baladi.
Nema komentara :
Objavi komentar
Hvala na vašem komentaru. Isti će biti objavljen nakon pregleda moderatora.