Snježnice, tako vas volim, dječja ustašca mala,
Skromnost peteljke tanke i osmijeh prvosunčan.
Uz kanal kad vas nađem ili uz put pošljunčan,
K'o da su u mene slova Biblije napadala.
I iznova vas berem samo radosnim okom,
Lukovicu pod zemljom čuvajuć, što vas hrani.
Za mene vi ste baš onaj prvi slog odabrani,
Što me daruje smislom i savršenim srokom.
U hodu Primavere pečat i simulakrum,
Sva nova obećanja, sve ljubavi u planu.
Sučete plavet iz zraka, dajete boju danu,
Šapučuć: "Radujte se! Na pragu je Ver Sacrum!"
Pozdravljam vašu hrabrost da razbijete koru,
Da ponudite svijetu svoju nebranjenu čednost.
Poružne svi što vide tek vašu neuglednost,
Dok ljepoti bez premca vi pjevate u zboru.
12. veljače 2020.
Flora Green
Fotografije: Ivan Nivan
Nema komentara :
Objavi komentar
Hvala na vašem komentaru. Isti će biti objavljen nakon pregleda moderatora.