Sve je to u glavi

Osvrt na Arsenovu pjesmu "Otkako te ne volim"

Piše:Martina Sviben

Riječi su za mene riječi. Upijam ih i povezujem sa svim dosad usvojenima. Miješaju se tekstovi pjesama, pjesme Pjesnika, Đoletovi stihovi osobito, Arsen, Leonard Cohen s ulomcima i citatima iz pročitanih knjiga. To je moj unutrašnji svijet preko kojeg gradim onaj vanjski ili se branim od njega. Imam ga potrebu pokazivati, ali ne očekujem razumijevanje.

Milan Kundera, jedan od MOJIH PISACA,  u svojim se djelima često bavio lakoćom.

O lakoći

Šala

Išao sam tom prašnjavom cestom i osjećao tešku lakoću praznine koja je pritiskala moj život.

Život je negdje drugdje

Jaromil je ponekad sanjao strašne snove: sanjao je da treba podići neki izuzetno lagan predmet, šalicu za čaj, žlicu, pero, a ne može; bio je sve slabiji što je predmet bio lakši, i poklekao je pred njegovom lakoćom.

Knjiga smijeha i zaborava

Taj prazan prostor u želucu, to je upravo ta nepodnošljiva odsutnost težine. I kao što jedna krajnost može u svakm trenutku prijeći u svoju suprotnost, tako je lakoća dovedena do maksimuma postala strahovita težina lakoće...

Nepodnošljiva lakoća postojanja

Najteži teret nas lomi, posrćemo pod njim, potiskuje nas prema zemlji, ali u ljubavnoj poeziji svih vremena žena čezne za tim da bude pritisnuta težinom muškog tijela. Najteži teret je, prema tome, ujedno i slika najintenzivnije ispunjena života. I što je teret teži, što je naš život bliži zemlji, to je stvarniji i istinitiji. Nasuprot tome, apsolutna odsutnost tereta čini da čovjek postaje lakši od zraka, uzdiže se u visine, udaljava se od zemlje i ovozemaljskoga postojanja, postaje tek napola stvaran, a njegovi pokreti su koliko slobodni -  toliko i nevažni.
Pa za što da se onda odlučimo? Za težinu ili lakoću?

I za kraj Kundere poanta: 

Težina, nužnost i vrijednost tri su međusobno povezana pojma: teško je samo ono što je neophodno, samo ono što je teško, ima vrijednost.
           
Vjerujem u vrijednost težine jer me samo težina trajno poučila. Ili - sve što jesam (iznutra i izvana) postigla sam na teži način. Moji prijatelji znaju da me ne trebaju pitati za mišljenje ili savjet ako očekuju odgovor da odustanu i prigrle lakši način. Za ono što uistinu voliš i želiš, treba se pomučiti. Kukavički je odustati od težine da bi se poštedio - čvrsto vjerujem u to. Odustaješ od intenzivnog i zapravo neopisivog ispunjenja. Neopisivog onima koji biraju lakoću. Oduzimaš samome sebi nešto što ni na jedan drugi način ne možeš spoznati. Nikad nisam bila tako živa i ispunjena - a bavim se mnogim stvarima i nikada mi nije dosadno, i zaista mislim da imam ispunjen život na mnogim područjima - tako sretna i nesretna u isti mah, tako teška i tako laka istovremeno kao kad sam proživljavala svoju Pirovu pobjedu onih dana čijem je postojanju u meni posvećena Arsenova Otkako te ne volim. Onda sam si bila najljepša i najbolja. I nisam nikad požalila zbog svoje odluke. Naučila sam jesti i hodati, upoznavala sam iznova zvuke i boje, gnjavila ljude pitajući kol'ko će to trajati i potvrdila neke ljude jer su bili uz mene, pravila sam paniku, žmirkala i dugo dugo se privikavala na prejako svjetlo koje je isijavalo iz lakoće kad je jednom počelo umirati. Vratio mi se osmijeh i moje su šale i vrckavosti opet dio mene. O da, bilo me je strah i prije i poslije. Još kako. I tu sam - idem dalje i sretna sam što sam samom sobom, svojim karakterom odživjela osjećaj o kojem sam toliko čitala. Nema više težine, ni lakoće, živi se dalje, samo iskustvo i ponos.

Arsen je pjevao o tome. O istoj težini koju se proživjelo i o lakoći koja je bila tako teška da je zahtijevala pjesmu. Prelijepu pjesmu. Zauvijek moju.