Kolumne

petak, 20. prosinca 2019.

Tomislav Dretar | Sublimistička pjesma


Ako ona (kao kod Mensura Čatića)
ima zvijezdu pod kožom, gdje onda
zvijezda odlaže svoj plod i kako
može neopaženo sublimirati u kristal
koji se rodio sam iz plinovitog gliba

Taj atlas u 3D na mom 4G
glasniku ima svoj izvor svjetlosti
koja oblijeva naša lica dozivajući
ozeble ptice koje traže utočište
u kasnonoćnoj šumi s prozeblima
i ustrašenima drugobićima našeg
olujnog disanja dok smo svi još
također sneni u samoći vremena

Ona ima jutarnju kosu
ja unosim svoj čas
u dom od riječi
svoj socijalni stan
i ne znam koje je doba
skriveno iza zavjese dana
obješenog na prozoru
dok istok i zapad zrcale
ispod zvijezda

Ako svaka ptica nađe svoju zvijezdu
i kaže joj ti si zrno iz kojeg ću
proklijati ja neću više morati noću
izlaziti na obalu i gledati rijeku
sam u nekoj tuđoj zemlji    


Poème  sublimiste

Si elle (comme chez Mensur Čatić)
possèdeune étoile sous la peau, où alors
l'étoile dispose de ses fruits et comment
peut sublimer subtilement dans le cristal
qui est né seul de la vase gazeuse

Cet atlas en 3D sur ma 4G
le messanger a sa source de lumière
qui lave nos visages en appelant
les oiseaux gelés en quette du refuge
dans la forêt tardive avec des engelures
et nos camarades terrifiés des
tempêtes de respiration pendant que nous sommes tous encore
ensommeillés aussi dans la solitude du temps

Elle a les cheveux du matin
j'apporte dans ma classe
dans la maison des paroles
mon logement social
et je ne sais pas quelle heure il est
caché derrière le rideau du jour
accroché à la fenêtre
tandis que le miroir fait étinceler
l’est et l’ouest
au-dessous des étoiles

Si chaque oiseau trouve son étoile
et lui dit que tu es le grain à partir duquel je vais
germer je ne vais plus avoir à me coucher
aller au borde et regarder la rivière
seul dans un pays étranger

Nema komentara :

Objavi komentar

Hvala na vašem komentaru. Isti će biti objavljen nakon pregleda moderatora.