talog svjetlosti zrije
zrcalom klonulog dana
strujanjima s Altamire
upuhujemo novost
udišući sebe
vjetrulje da se smire
kamo smo usmjereni
time smo izmjereni
ovako naše jutro
izvire iz vjere
i crvenog praha
ovako jednog dana
oslika nam osmijeh
što bi to bila nasušnost
* Ovaj tekst, nastavši kao prepjev pročitanog u drugačije raspoloženje, duguje postojanje pjesmi „Osmeh tako potreban“ Milana Draškovića (Kvaka; 20. listopada 2019.).
Nema komentara :
Objavi komentar
Hvala na vašem komentaru. Isti će biti objavljen nakon pregleda moderatora.