četvrtak, 19. prosinca 2019.

Danijel Špelić | David Morrell: "Rambo 2"


Rekoh, već kad je bal, neka bude i maskenbal, što da ne. I imao sam nekako spojeno čitanje (i gledanje usput) pa rekoh da zapišem pokoju pametnu i o nastavku. Jer, ovo je zanimljiv slučaj. Novelizacije su inače na lošem glasu ili jednostavno nikakvom glasu. One znaju biti dobre ili znaju biti brutalno loše i određenu pažnju dobiju tek onda kada ih radi poznato spisateljsko ime koje ustvari nema potrebe raditi novelizacije tuđih scenarija jer to uglavnom rade oni koji nemaju love - dragi Hollywood, pisci u Hrvatskoj bi vam to pisali samo tako i vjerojatno bolje nego što se piše jer mi smo uvijek bez love. Jer novelizacije su brz posao. Piscu se dostavi radna verzija scenarija, ima rok od nekoliko mjeseci da ga proširi u književnu formu i da se roman izbaci van na tržište zajedno s filmom. Laganica i minimalni trud. Ovdje je zabavna stvar u tome što je novelizaciju napravio David Morrell osobno koji je autor originalnog romana, po kojemu je snimljen film, koji je pak postao toliko uspješan da je nastavak bio pitanje vremena, ali nastavak koji se nadovezuje na filmsku verziju priče, ne književnu (jeste već malo izgubljeni?) pa se ozbiljno pitam zašto je Morrell to uopće išao raditi. Jer, ovo nije John Rambo iz prve knjige, niti je Morrell osobno imao ikakve veze s nastajanjem nastavka filma, a nekako sumnjam da je bio baš toliko očajan za lovu. Možda je bio bez inspiracije, možda je imao nekakav rok i ovo mu je dobro došlo da nešto objavi, vrag će ga znati, ali ono što znam jeste da se danas reklamira kao autor trilogije romana o Rambu (nije radio novelizaciju četvrtog dijela i sasvim sigurno neće petog jer se osjeća posramljeno) iako uopće nije autor trilogije već samo prvog romana.


Scenarij za nastavak napisali su Sylvester Stallone i James Cameron (redatelj Titanica i Terminatora - tko bi rekao), ali Cameron je nekako povukao svoje kredite, pa je tako autor više-manje Stallone osobno. I ta je trilogija od Morrella na cijeni. Iskreno, govore kako spada u vrh akcijske književnosti, što stvar čini još bizarnijom jer drugi i treći dio je, kako rekoh, izmislio Stallone. Da li su kritike u pravu? Eh... ne baš.

John Rambo je živ i zdrav i razbija kamenje u zatvoru. Jer, vidite, ovo je filmski nastavak, Rambo nije mrtav kao u originalnom već je samo osuđen za uništavanje imovine, ne ubijanje gomile ljudi jer, tehnički nije nikoga ubio (onaj jedan što je pao s helikoptera si je sam kriv što se nije držao zemlje). Pukovnik Trautman mu dolazi u posjetu i, hej, oni su sada frendovi, zaboravit ćemo na ono da mu je dotični ustvari raznio glavu na kraju prvog romana; bilo pa prošlo, voda ispod mosta, sutra je novi dan i tako te priče. Pukovnik ima prijedlog za bivšeg štićenika, odnosno USA vlada ima; vrati se u Vijetnam, potvrdi da su tamo ostali zarobljenici, vrati se natrag i dobivaš oprost i ostaješ slobodan čovjek. Naravno, Rambo je malo skeptičan, ali pristaje jer sve je bolje od razbijanja kamenja po cijele dane. Misija krene krivo odmah na početku, naš junak jedva ostane živ, ali dovitljiva životinjica kakva već jest, on izvede misiju, potvrdi sve navode, napravi pi*dariju, započne novi rat u Vijetnamu i zamalo se uspije izvući. Zamalo jer ga se USA vlada (ustvari CIA) odrekne i ostavi da tamo trune. I, imamo malo mučenja, malo zločestih Rusa (ah, taj klišej 80-ih) i Rambo onda stvarno odluči dobiti rat u Vijetnamu i poubijati gomilu ljudi i vratiti se natrag sa zarobljenicima. Film ili roman, nema nikakve razlike, sve je isto. Ja volim taj film, nimalo se ne sramim to reći, jer mi je dobar, pogotovo završnica, kada Rambo popi*di i helikopterom sravni cijeli neprijateljski logor. Zabavan je, Stallone je bio na vrhuncu karijere, to je odlična akcijska razbibriga. Roman je... pa kao da gledate film, osim što čitate. Savršen za plažu, za putovanje vlakom, za sjedenje na WC-u. Je li dobar...?

Naravno, razlika je odmah očita; ovo prati filmsku priču, pa ako ste čitali originalni roman, ovo će vam biti čudno do neba, ali jednom kada se prilagodite i priču pratite kroz filmski okvir, čitanje je lagano i bezbolno. Nažalost, ovo je tek prošireni scenarij. Morrell, koji je u prvom romanu pokazao da je dobar pisac, koji je unio strast i vještinu u pisani materijal, ovo je odradio bez ulaganja prevelikog truda. Napisano je okej, ALI je suhoparno kao Sahara. Bez imalo žara, bez imalo truda, gotovo bez imalo volje. Doduše, pokušao je on malo zamrljati neke stvari tek toliko da ne bude sve isto kao u filmu i tako smo dobili par „scena“ koje nećete vidjeti u filmu i koje su, iskreno, dosta dobre u svrhu radnje. Jedna od njih je gdje Rambo sjedi u zatvoru i spali sve uspomene iz Vijetnama, što nekako simbolično označava novi početak, da je spreman za nove izazove. To mi se svidjelo. I Morrell, iako je ovo napisao tek toliko da napiše, malo je dodavao začina karakteru glavnom junaku... kontra diktirajući sam sebi. Jer u ovoj verziji, Rambo je dopadljiv lik, onaj iz filmova. Nema PTSP (ima tu i tamo neka tjeskobna razmišljanja, ali ništa drastično kao u prvom romanu) - izliječen si čarobnim dodirom spisateljske ruke. Aleluja! Slava Bogu! Sada odi i ubijaj zle komuniste. Neki od dijaloga iz filma su prošireni, pa vidimo kako Rambo ima zgodan mali oštar um i to mi se također svidjelo jer daje neku autentičnost njegovoj vojnoj prošlosti. O, da, i pilot je helikoptera. Opet onaj dodir čarobne spisateljske ruke - zna upravljati uvrtnjacima, samo tako. Mislim, to je cool detalj koji se kasnije u filmu (i ovdje u romanu) debelo isplati, ali je toliko iznenadan da je pomalo i smiješan. U FILMU Rambo govori da je upravljao skupom mašinerijom, ali u KNJIZI on je stručnjak za preživljavanje i gerilsko ratovanje, plus nijednim slovom se ne spomene da je imao obuku za pilote. To je valjda bio bonus tečaj. I priča mi je dobra. Ona, doduše, nije dobro razrađena jer se svodi na akciju, što je čisto okej, to je takav roman, ali je početkom 80-ih ideja o mogućim zarobljenicima u Vijetnamu bila intrigantna, pa čak i kontroverzna i čeprkati po tome je bilo... pa, kontroverzno, ne baš poželjna stvar za raditi. Mali plus za hrabrost po tom pitanju. Aliiii, tu sada dolazimo i do najveće rupetine u radnji i samoj strukturi priče.

Jer, iako ovo prati film, Morrell je htio povezati stvari sa svojim romanom, pa se spomene i Šerif s kojim je Rambo imao obračun. FILM se događa početkom 80-ih, pa se i nastavak događa u to vrijeme, kada je vijetnamski rat već bio gotov i putovanje tamo nije bilo problematično, ali KNJIGA se odigravala početkom 70-ih. To bi bila stvar za zanemariti da pisac tim povezivanjem nije napravio grešku, a onda je još malo podebljao time što je rekao da je Rambo sjedio u zatvoru samo šest mjeseci, što bi radnju ovog romana trebalo smjestiti u '71, najkasnije '72 godinu, u vrijeme dok je vijetnamski rat još uvijek trajao, dok nije bilo ni riječi o zaboravljenim zarobljenicima i dok je turističko putovanje tamo bilo znanstvena fantastika. Ja sam pomalo frik što se tiče detalja u romanima, spisateljska mana, nažalost, i to se prelijeva u čitalačke navike i onda zamijetim ovakve stvari. Da li ta nelogičnost (Rambo je u tom slučaju trebao sjediti u zatvoru minimalno već 10 godina prije nego što su ga izvukli, ne samo 6 mjeseci) smeta pri čitanju? Nimalo, iskreno, ali, eto, da se spomene. Ovo, iskreno, pročitate i zaboravite da postoji. Da, roman se lagano čita, da, ima u njemu par zgodnih sitnica, da, nije tako loše ni napisan (jer Morrell je predobar pisac da bi baš toliko zabrljavio stvari), ali je jednostavno... bezbojan. Volim ga pročitati (odmah se zahvaljujem i dobrom prijatelju koji mi ga je nabavio za kolekciju jer je jako rijedak za pronaći na našim prostorima) s vremena na vrijeme i onda kada mi se ne zamara s nečim jačim (za te potrebe uzmem prvi roman). Doslovno roman s kojim se ubija vrijeme dok ne pronađete nešto bolje.

Nema komentara :

Objavi komentar

Hvala na vašem komentaru. Isti će biti objavljen nakon pregleda moderatora.