nedjelja, 17. studenoga 2019.

Josip Prudeus | nezanatlija srcoslikar


nezanatlija srcoslikar
s neba prepisujem
brodnasavsku
i sibinjsku
zimu

iz djetinjeg spomenara
tamo davno
sada su to već godine
blijede davno prošle
sijede
prešle na sijedu glavu

led okovao davne zime
rijeku
znate ime sricali ste brojalicu
pliva patka
preko glave
preko glave
bijaše tih godina
moćna rječina
dobrano sleđena
šetali smo jedne na drugu obalu
dok ne krenuše
s proljeća sante
preko bijaše bosanska posavska
danas je
bolje ne neću rastužit pjesmu

vraćam se vodi
crni parobrodi ledom
okovani šleperi
zimu kubure
prebrode

rijeci
ispod ledom sleđena trbuha
rašpaju šarani leđa
široka ledena pleća
išarana klizaljkama

bile su to zimogrozne zime
kad bijah tek ukočeno zaprepaštena
ništica
ispod vjeđa
pučkoškolskim vršnjakinjama
nemoćni mi bili pomoći
ni savski tegljači
ledom okovani

sve je to bilo davno
lani
u djetinjstvu
kada smo mladalački
zaigrani propadali
u čiste snjegove

odonda
mnogo je zima napadalo
i naviknuh se
na neizbježno snježno
mada je tada padalo
u odvojena nam dvorišta
nisam slutio
da ćete me
utopliti u jesen mojih zima

međutim
zadnjih me zima
zbunjuju nerazgovjetni zapusi
koji djeci zatrpaše djeci tragove
pa studen strpljivog iščekivanja
okovala mi pragove
usamiše me
dječji nedolasci
poradi čega zebnja
uz toplo ognjište

pitanja bez odgovora
ne mogu
niti zatinjati vatru

ps
kada bi barem
čuo
kucanje

Nema komentara :

Objavi komentar

Hvala na vašem komentaru. Isti će biti objavljen nakon pregleda moderatora.