Takvi teški dani i mjesta opskurna,
Razgovori šuplji i pljesnive tajne.
Ode radost, kao sitniš iz blagajne.
Sva su neba tmasta, sva su mora burna.
Mrtvo lišće: dronjci starog ogrtača.
Poezija loša, prijesne neke misli.
Za tri su se broja osjećaji stisli.
Ljubavno se vino u ocat prevraća.
U našu se priču upleo Mefisto.
Previše se sumnji kroz razgovor vrzma.
Ruka koja grli oklijeva i krzma.
Priznati nam valja: Ništa nije isto.
Tek uljudnost drži opiljke na hrpi.
Al' zadaje ranu i onaj tko šuti.
Vonjaju na groblja pokisli kaputi.
Svjećica na vjetru leden dah otrpi.
Vrućica od kiše, mučna polustanja.
Roba za bijeg žurno u kofer se sprema.
Čini mi se kao da nas više nema,
Al' o tome, misliš, još nemam saznanja.
14. studenoga 2019.
Flora Green
Ilustracija/ Fotografija: Jelena Lela Delić, Prema Klimtu
Nema komentara :
Objavi komentar
Hvala na vašem komentaru. Isti će biti objavljen nakon pregleda moderatora.