nedjelja, 24. studenoga 2019.

Božica Jelušić | Ginko, daruvarski


(Najljepše hrvatsko stablo 2019.)

Kada me dohvati mračno doba,
Svojom težinom kad druge tlačim,
Ja gledam gdje je moj Ginko Biloba,
Pod šuštav mu se kaput uvlačim.

Milujem koru nježno i bratski,
Ili sestrinski, po stablu ženskom.
A stablo uzvraća mi homeopatski,
Svjetlošću puni me ko krvlju venskom.

Jer ono svjetlost provodi iz sfera,
Pa lišće slijeva u tanke talire.
I šumi, vibrira, pod oblake smjera,
Apolonu ih otkida s lire.

Kolijevka zemlje i gibanje vode:
Tlocrt u verštatu Božjem rezbaren.
Stablu izabraše da tu se rode,
I grad je duhom ljepote nadaren.

Valja mi doći dok svijet još spava,
Rub neba kad se nad tornjem razdani,
S tog stabla milosti da upije glava
Tisuće pjesama neispjevanih.

24. studenoga 2019.

Nema komentara :

Objavi komentar

Hvala na vašem komentaru. Isti će biti objavljen nakon pregleda moderatora.