I.
šuti drvena u grudnom košu broda
godinu je dana rasprostrta u najtanjem dijelu sebe
oko nje
okrugli brodski prozori
po njenim leđima grbave modričaste miogeloze
uspornici za moje prste
II.
jučer je ustala
stoji mi na dlanovima
gledam je u strahu
da se neće poravnati do pravog kuta
dok ushodana uz ljestve svoga trzanja
alzheimerovski siluje slogove iz sebe
jedva sam razumio da želi papir
nisam mogao učiniti ni najmanji pokret
vratila se u brod i zatvorila vrata
čuo sam iza kako mumlja
preduge kose zapetljane o kvaku
III.
niz rudarska okna stresam joj jastuke
pogodne za čučanje u samonametnutom kutu
pomislio sam
ako i ovaj ambis atrofira
nećemo imati više kamo pasti
IV.
izašla je jutros potpuno kratke kose
napokon joj vidim vrat
rodi mi novu riječ
šapne
mjesto da se uhvatim za kukičasti zarez
grli me rukama koje odapinju strijelu
usta su joj ispucala od oštrih rubova suglasnika
V.
i kao stopalom u trbuh
na trenutke bolno
riječi se utiskuju o stjenke
kao po nogama prženi mravi
i sve što nije stigla reći
bubri ispod nasoljene kože
kad pukne vodenjak sve će se izliti
u još jedan veliki potop u wordu
pa ako se što ima
trebalo bi reći
prije nego se noa otisne od obale
Nema komentara :
Objavi komentar
Hvala na vašem komentaru. Isti će biti objavljen nakon pregleda moderatora.