Sven Adam Ewin | Rađanje vedre pjesme

Ova je pjesma tužna. Hoće niz lice.
Ona je sva od vode i gorke soli.
Ona ko kaplja visi sa trepavice;
Ona je puna tuge. I puna boli.

Oni koji su plakali dobro znaju,
Da za njom slijedi još jedna suza. Svježa.
Pa kako pjesma ide ka svome kraju,
Suza enormno buja. I sve je teža.

A onda stane! Ni makac! Da li znate
Zbog čega više ta suza neće rasti?
Ne znate?... Čeka dok pjesmu dočitate.
Jeste gotovi? Može li suza pasti?

Čim prva suza padne, morate znati,
Pjesnik počinje s plačem. Jače i jače.
Ma kako bilo bolno, on neće stati,
Dokle iz pjesme svu tugu ne isplače.

Onda će pjesmu objesiti pod strehu.
Bit će na suncu. I vjetru sa svih strana.
I bit će suha. Mirisat će po smijehu.
I bit će seksi. I bit će Pjesma dana.

Bit će leptira. I bit će mnoštvo ptica.
I svemu lijepom ona će biti mjera.
I bit će ista, s vijencem od tratinčica,
Ko Botticellijeva „La Primavera“.