srijeda, 30. listopada 2019.

Luka Tomić | Bit ćeš moja kad to budeš htjela


Bit ćeš moja kada to budeš htjela
ti si osmišljena u zimskoj noći ispod ništice
okrutno osuđena da od prve tople ruke
vratiš krivu boju u lice
Blijeda si k’o snijeg što trpi hladnoću
viđam te često noću u sjeni pognutog mjeseca
kako miluješ dijete svoga sna i pjevaš mu mojim dahom

Potopi mi lice, kad sam u očima žene, u tvojim očima
u ljubav silnu do dna
Muškarac sam sišao s planine što pobjedu nad divljinom
stidljivo krije
jer ne živi svoj san

Samo kada je tvoja koža na meni
ne znam što je to nemir u duši
Tvoj nevidljivi glas svijet je u kojem
Sretno svoje dane živim
Divim se ljepoti razmještenoj po tvojoj kosi
i slutim te čežnjo,vatro moga strpljena

Bit ćeš moja kad to budeš htjela
ponad grada priča jedna sjena
da nikoga svoga nemam
Nalik na samoću koju sivo more osluškuje u otvorenim grudima
nasukanog broda
spuštam se do kapljice učinjene daskom i vjetrom
ne bih li naposljetku zarobio želju u zijevanju pospane noći
da kroz usne proleti moj dom
Neka leti, neka sleti

Možeš li voljena
iz toga što val za valom nestaje u bijeloj pjeni
čuti ponešto o meni

I sve ide, sve se ponavlja da bude drugačije, a isto
Promijenimo to poljupcem iz sna

Naš dodir iščezava s dimom zapaljenog svijeta
Ljepote bez tebe nema nigdje
Nije prvi put da se jutro budi sa strahom u grudima
Bit ćeš moja kasnije
jer volim te ludo i bezopasno za tebe


Nema komentara :

Objavi komentar

Hvala na vašem komentaru. Isti će biti objavljen nakon pregleda moderatora.