četvrtak, 31. listopada 2019.

Duško Babić | Lutrija




Razlijevaju se boje jutra
po zemaljskoj slikovnici
dok vrijeme urezuje crte lica
na moj portrait
sigurnom rukom
neumornog Umjetnika
ja ustajem iz postelje
već promijenjen
brižljivo izrezbaren
harmonijom Prirode
usklađen sa poretkom planeta
od koje svaka nosi
svoj Božanski kȏd
dobiven izvlačenjem
na svemirskoj lutriji
gdje je samo jedna
od milijardu žednih zvijezda
primila vodu
u beskrajnoj pustinji Svijeta
možda po istoj mjeri
i ti zvijezdo moja
žeđ mi ovu gasiš
za beskrajnim nježnostima
bistrom vodom
sa nebeskog potoka.

Nema komentara :

Objavi komentar

Hvala na vašem komentaru. Isti će biti objavljen nakon pregleda moderatora.