srijeda, 23. listopada 2019.

Božica Jelušić | Loze, gljive, tama vrta




Loze, loze, vinoloze, raspletene, savijene
Gore, gore u vršljaju, zadnjem suncu zagrljaju;
Ritam kiše, dubioze, usporeni hod hipnoze,
Pod korijenom brni stršljen, dan je svršen,
Svijet je skršen.

Gljive, gljive, rujne, sive, jednonoge šumske dive,
Inatljive, neshvatljive, osebujne, kratkožive.
U podzemlju iskovane, tajnim znanjem potkovane,
Svete gljive, lude gljive, snomoricom te zadive,
Kosti ljeta upljesnive.

Pila stablu reže ruku, riječ zastane Nepomuku:
Zvekne bradva, panj prosuzi, rastaju se druzi.
Razorena je divljina:krš, zgarište , krčevina.
Šuma koja nas je zvala, roj glasova, bruj korala-
Zadnjim listom pala.

Zadnje cvijeće, vrtna tuga, i drozdova tanka fuga;
Muljav potok, blatna struga, crvena na nebu pruga.
Bez mirisa i bez sjaja, stvari stignu do svog kraja.
Mraz gospodar a hrast sluga: lužnat trag i šutnja duga:
Jesen, trošnost i poruga.

19. listopada 2019.
Flora Green
Fotografija: Ivan Nivan, Barnagorski album

Nema komentara :

Objavi komentar

Hvala na vašem komentaru. Isti će biti objavljen nakon pregleda moderatora.