U kasnim jutrima
Dok brišem prašinu s polica
Između lebdećih čestica koje se
Kovitlaju po zraku
Već duže vrijeme tražim
Uz odsjaj sunca
Koji se ocrtava na površini prozora
Njih četvero:
Tugu, Strah, Ogorčenost i Bijes.
Godinama su me pratili,
Zaposjeli me i mojom se nutrinom hranili.
Ne, ne nedostaju mi,
Ni u javi, niti u snu.
Samo provjeravam je li
Ostao neki trag
Dok nježno skidam
Meke paperjaste naslage
S glatkih površina.
Otkad te volim,
A volim te zaista jako
Skupljat ću čestice naše Ljubavi
Ne dopuštajući da ih uguši prašina
U nadi da će lebdjeti u zraku
I nakon nas.
Nema komentara :
Objavi komentar
Hvala na vašem komentaru. Isti će biti objavljen nakon pregleda moderatora.