nešto nisam raspoložena ovih dana
kiša me ispire u svibnju na plus osam
vjetar me raskuštra
pa se u stan vraćam kao očerupana kokoš
i onda me još dočeka kućna ljubimica
s podmuklim tužnim pogledom
koji mi odmah tako nagazi savjest
da odmah uzimam uzicu
i s njom odem šljapkati
psujući u sebi
kasnije
po kući lupam loncima
glasnije nego treba
živčanim na pozive
koji me podsjećaju na obaveze
živčanim
ako nitko ne zove
živčanim
prije ove kiše sam baš bila dobro
od Franzena sam tjedan dana bila u transu
i već mislila da je to zabrinjavajuće
i da bih možda trebala na neke korekcije
pa sam uzela i njegove eseje
e sad
možda je baš to bila greška
raspisao se tip o alzheimeru svog starog
a ja defektno empatična kakva jesam
udubila se u čitanje
u prve simptome - gdje su mi ključevi
pa u druge – kad je nekoliko puta pitao tko je zvao
pa u treće – kad je zaboravljao koja vrata kamo vode
pa u četvrte - kad je radio u radionici u podrumu gluposti
pa u pete - kad je počeo piškiti i kakiti i sav se zamazao
primijetim ja ujutro
u kuhinji gori plin od kuhanja sinoćnjeg čaja
gledam to i nekako se dekoncentriram
pa se spremim i odem po fasung
tojest grincajg kruh mlijeko i cigarete
vratim se
pred vratima spustim najlonke
odnosno najlon-vreće s namirnicama
i u torbi potražim ključ
ali ključa nema
na kraju istresem sadržaj čitave torbe na tepih pred vratima
ali ključa nema
glupo se zagledam u zaključana vrata a ono
moj ključ u bravi
izvana
naravno
uletim sa stvarima u stan
kiptim od bijesa
sjednem i zapalim cigaretu
prokleti Franzen i njegove Korekcije
i njegov otac
o njegov alzheimer
i sa strahom
onako sa strane polako pogled približavam
preko stola prozora sudopera do peći
aaaaaaaaah ugašena
no sad mi je lakše
kažem sebi
poantu treba prepoznati
ako je jednom nešto bilo super
odustani dok je vrijeme
jer bi drugi put moglo nešto poći po zlu
više ne čitam Franzena
Nema komentara :
Objavi komentar
Hvala na vašem komentaru. Isti će biti objavljen nakon pregleda moderatora.