Igor Petrić | Tako dosadno, tako obično i jednostavno jutro

Zaboravi!
Ovo ovdje nikad nisam ni bio ja.
To je samo sjena koja nestati će
s prvim jutarnjim suncem,
kad oblaci se raziđu
i digne magla poznata.
Takav je dan. Osjećam se „nekako“
i to je dobro, jer barem osjećam.
Nisam zaboravio osnovno.
Dišem, dakle postojim,
zamišljam i ponekad, samo ponekad
nevažnih trenutaka sjetim se.
Dobro je!