nedjelja, 12. svibnja 2019.

Veronika Belec | Mjesečar





















Svako jutro mjesečar je
gasio svijeću južnim
afričkim propuhom
Laki dodir sna
pokušao je izvući
i usisati ga u vlastitu bit
Nastanio se u svaku kuću
zacrtanom linijom
koju je obitavao
A neutaživa je živahnost
i spavanje bez sna
dozivala pun mjesec
i lutalicu božanstvenu
Khonsa samoga
u posjet kugli zemaljskoj
no samo kada
nije bila svanuća
neumoljivo su letjeli
kroz crne rupe
zajedno s meteorima
Ni jednom nas nisu probudili
bez snova i sna
vjerovanja i bojaznosti
Mjesečar je
hodao kroz noći
po ulicama osamljenim
do god ga nije prigrlio Ra

Nema komentara :

Objavi komentar

Hvala na vašem komentaru. Isti će biti objavljen nakon pregleda moderatora.