Mario Lovreković | Led u crnilu samoće

Ne treba mi rukohvat
dok kročim
stubama života.

Potreban mi je prekidač
kako bih se isključio
i potom stoljećima kasnije
ponovno uključio
u nekom drugom tijelu
u nekoj drugoj zemlji
i drugom životu;
jer moj um boravi
na pogrešnom mjestu
u pogrešno vrijeme.

Nepotrebno uživa u tmini
a toliko je svjetla zapravo;
samo što su
zrake sunca mrtve
i ne griju moje srce
koje pumpa led
u crnilu samoće.