petak, 5. travnja 2019.

Slavica Gazibara | Sir



već dugo
vrtim neki crno-bijeli film gdje neka glupa livada
s prastare reklame s televizora RIZ na nogarima
nudi sir

sve blješti bjelinom (naravno)
i sve je puno ivančica
i neka mlada mama nasmijana prilazi s desna
mlađahan tata slijeva a
djevojčica sjedi u tom kupleraju ivančica
i svi se smiju čudesno bijelim zubima
i grle se i trče
kroz ivančice
i ne znam kako završava
ni jesu li stigli do sira
ali te ivančice
te ivančice

etu tu
na toj livadi
među tim živim ivančicama što lelujaju pod vjetrićem
i svaka se koketno povija na svoju stranu
baš tu došla bih ti
u kratkoj svjetlo plavoj haljini s volanom
golih ruku
s povezom na očima
i baš tu
milovala bih te i voljela
i onako kako ne znam

ne boj se
prepoznala bih te uvijek
i tu bi tvoje vrijeme i moje vrijeme
u RIZovom televizoru
izbrisalo svako jučer i svako sutra
i samo bi ostala nepregledna livada krhkih  ivančica
koje se povijaju nježno
nježno


Nema komentara :

Objavi komentar