petak, 26. travnja 2019.

Riječka književna jutra


Hrvatsko književno društvo ima čast pozvati vas
u subotu 27.4.2019. na Riječka književna jutra, u 11 sati
u book caffe Dnevni Boravak (Ciottina 12a).

Ove subote imamo priliku slušati izvrsnu i nagrađenu poeziju,
beogradske pjesnikinje Iskre Peneve

Glazbeni gost:
Goran Tomić (gitara)

U drugom dijelu programa:

Poetski recitalčlanova HKD

Dobro nam došli!!!


Iskra Peneva je rođena 25.06.1980. godine u Beogradu, gdje i radi. Diplomirala je na Matematičkom fakultetu u Beogradu. Poetične misli objavljuje u dnevnim listovima i književnim časopisima u zemlji i inozemstvu. Pjesme su joj prevedene i objavljene na više svjetskih jezika. Zastupljena je u više antologijskih izbora srpske i makedonske literature. Stihovi Iskre Peneve su se našli i u antologijama: „Svetlosti značenja” i „Duševne svečanosti” (2003), „Poeziju će svi pisati 2” - dvojezična srpsko-švedska antologija (Stokholm, 2007), „Kolo prijatelja” - antologija poezije za djecu i mlade (2007), „Van kutije” - antologija novije poezije YU prostora (Podgorica, 2009), „Trajnik” (2009), „Antologija nove makedonske avangardne poezije” (Skopje, 2012), „Glasnici neviđenog” (2013), „Ovo je moje poslednje ćutanje” antologija savremenih makedonskih pjesnikinja (Skopje, 2016), „Omul acela vine de undeva” (Čovek koji je došao od nekuda) – antologija rumunske i makedonske poezije (Rumunija, 2016).
Objavljene zbirke poezije: „Kutija sa devet strana” (2002), „Vatra i leptir” (2004), „Putevi posle” (2006, koautorska knjiga poezije), „Nedge između” (2015).

Dobitnica je više priznanja i nagrada. Stihozbirka „Nedge između” dobila je međunarodnu nagradu za najbolju knjigu poezije na Struškim večerima poezije 2016. godine. Dobitnica je nagrade „Josip Eugen Šeta” za najbolji neobjavljeni rukopis na međunarodnom festivalu
“ Dani prijatelja knjige” u Rijeci, 2018.

Suradnik je časopisa „Makedonska videlina”. U uredništvu je časopisa za kulturu i umjetnost „Krik”. Prevodi sa makedonskog na srpski i obratno.

Član je Udruženja književnika Srbije i Udruženja novinara Srbije.

Bavi se vizualnom umjetnošću. Kreira kratke muzičko-poetske filmove. Njene fotografije su izlagane na samostalnim i grupnim izložbama u zemlji i inozemstvu.
___________________________________________________
O NAGRAĐENOM NEOBJAVLJENOM RUKOPISU ISKRE PENEVE I NAGRADI JOSIP EUGEN ŠETA ZA 2018.

Epicentar poezije Iskre Peneve je transformacija energetskih polja gdje emotivno strujanje spiralno kovitla od središta uma prema Mlječnom putu srca.

Pjesnikinja na svom proputovanju traži tračak, tu malu svjetlu promjenu. Otključavajući kutijicu tajni prepunu izazova, u tom treperenju na površini izviri čežnja i ostane sama, zatočena, padajući u bezdan ko tišina zagrljena samoćom.

Iskra Peneva sve je tuge svjeta sakrila u sebe i dok je prati tišina, taj blaženi prostor mira, savršenstva i rasta u stvaranju mozaika duše. Njene pjesme kao neonke duboko razotkrivaju emotivne linije horizonta.

U Iskrinoj poeziji rijeka emocija nije statična, ona mijenja tokove, kruži uokolo gradeći svjetove od uspomena kako bi odsanjala stvarnost.

U svom mjerenju vremena, određeni smo putovati i biti slobodni u mislima, i kada iz vidokruga nestane dragost, tada se u pjesmama rodi postojanost.

Pjesnikinja u svome poetskom rastu zna umrijeti i na dan svog vjenčanja i kad su ishodi, i dalje skloni greškama, ona u središtu sebe matematički donosi zaključe i podvlači crtu. Crtu iznad koje ostaju samo riječi što se duboko urezuju u naša srca, budeći nas najljepšim poetskim pjevom. To je dovoljna garancija za bezvremenost ovih lijepih stihova što nam pokloni pjesnikinja Iskra Peneva.

Valerio Orlić

__________________________________________________
O NAGRAĐENOJ ZBIRCI PJESAMA " NEGDE IZMEĐU" – NAGRAĐENE NA STRUŠKIM VEČERIMA 2016.

Valerio Orlić - Nebeske niti Iskre Peneve

Kada se probuđena duša želi nagovjestiti svijetu, onda nam sva svitanja, zalazi i mistične zvjezdane noći postaju blizu. Takvo pjesnikovanje postaje najplemenitiji način bivstvovanja na Zemlji. Na putu pjesničkog snatrenja Iskra Peneva će se istinski predati stihu između nemile zbilje i istančanih snova. Njeno čisto darivanje esencije bitka kroz intenzivnu emocionalnu bujicu i životnu uzburkanost nalik je tajanstvenom, mističnom proputovanju u kojemu sjaji tiho blago mudrosti. Takva je mudrost iskonski preobražaj patnje i sreće, čežnje i radosti... svih životnih datosti nakon čega se pjesnikinja iznova vraća k sebi, svom malom i velikom kutku svemira. I dok se miješaju gorčina i slast, mir i nemir, ljubavni zanos i eros neprestano se u njenoj dubini duše previru osjećaji. Čas sagorjevaju, vrište, čas miruju i u tajanstvenim sjenama snivaju.

Svojom ispovjednom lirikom ili malim životnim dnevnikom, Peneva se zvukovno stapa u duševni šapat; vjetra, Sunca i vode gdje intenzivnom magijom riječi uspjeva zarobiti naš trenutak, dozvoljavajući nam postepeno uplovljavati u njene emotivne dubine i svjetove.

Epicentar poetskog iskaza Iskre Peneve je previranje životne doživljajnosti kroz snažne, duboke osjećaje i misli u kojima se vrtloži nabujala emocija i senzibilna individualna izražajnost u nutrini vlastitog bitka. Unosom i prodiranjem duševnih čula, inspirativne učestale stvaralačke iznimnosti pjesnikinja osvješćuje vlastitu tjelesnost, visokim estetskim opažanjem dajući puninu pjesničkim slikama, uranjajući tako u dublje sfere osobnog, emocionalnog istinski čistog iskaza.

Svaka Iskrina poetska minijatura čini svijet za sebe. U određenim okolnostima može odvojeno disati, živjeti, funkcionirati, ali ujedno njena svaka pjesma čini snažnu, čvrstu kompaktnu cjelinu pjesničke zbirke „Negdje između”.

Negdje između, to jest u prostoru između početka i kraja, između rađanja i smrti, rađaju se različite boje života. Neki stihovi naslućuju sumornu stranu pjesnikinje dok drugi su prepuni sjaja, zanosa, emocionalnog vira... Peneva će pri kraju pjesme „Negdje između” zapisati: >... u prazno najlakše ulazi ništa <... Prečesto emotivni kaos i praznina postaju neupitna hrana pjesničke duše i opstanak iste. Praznina nije osvit bez cvrkuta ptica, zalaz bez zrake Sunca, noć bez sjaja zvijezda... Praznina rađa puninu pjesničkog svijeta jer kad zaiskri emocija, uskrsne istina, poteče riječ i zaplove stihovi puni sjete, tuge, čežnje... rađajući se tako iz dubine ponora i pukotina duše.

Iskra Peneva kao da u svom nemiru traži blagi duševni mir, kao da lebdi nad sobom, jer zna oćutjeti apokaliptične mirise. Samouništenje u pjesničkom smislu riječi nije konačni kraj, ovakvo umiranje nadvisuje i samu smrt. Ovakva previranja i stapanja svjetova donose i bude nadu otvarajući nove spoznaje i krugove života.

Pjesnikinja je spremna na analizu, na filozofsku misao, emotivno porinuće, na pomak normi i granica. Snažna emocija je glavno sredstvo njenog pjesničkog kazivanja. Čistoća istinske riječi daje joj za pravo da svoja unutarnja stanja iskaže kroz životne zanose; tuge, sreće i radosti. I tako Iskra postaje pjesnikinja života, jer oćutjeti trenutke ljubavi kroz duga isčekivanja je neopisiva sreća i radost. Iskra Peneva zna vibrirati u svojoj poetskoj strasti, u svome zanosu baš kao strune na harfi. Pjesnički se zna zaigrati, uzburkati, zapjeniti kao more u predvečerje ili kao mjesec kad zaiskri u noći, i obgrli, i zapali životnu luč. Taktilna nježnost, fluid žudnje raspršuje se šapatom prošlosti u doticaju sa sadašnjosti. Privid stvarnosti je prisutan kao i emotivni pristup tajnovitog, prikrivenog erosa u doticaju s impulsima mašte gdje se erotičnost u svojoj bjelini zrcali i nagovješćuje u obrisima zore.

Samo istinskim čistim umom i srcem pronaći ćemo u ovom poetskom dnevniku utočište ljubavi. Ovo je dnevnik života i jedne ljubavi, o ljubavi. Tu je simbol života i pjesničkog postojanja Sunce. Peneva se kroz svoju poetsku ispovijest poistovjećuje sa Suncem i dok ga prinosi na pladnju i kao hostiju unosi u sebe i dok joj zrake izlaze kroz pupak i usta. Ona je Sunce, ona je život. Sunce je zaštitni simbol njenog univerzuma, ono je dah njenog postojanja i nadahnuća.

Sudbonosna snaga Iskrine poezije je sposobnost da stvaralačkim umijećem preslika emotivno stanje duše i udahne joj život, a čitatelje da potakne na dublje razmišljanje i pronalaženja samog bitka istine ljubavi i života. Jer male stvari čine život, to nam pjesnikinja niza kroz stihove pokušavajući nam približiti vrtloge emocija kroz riječ.

Primijetit ćemo izrazitu književnu vrijednost u pjesmama: Otkriće, Skulptura, Usamljenost, Rez, Mladić i Sunce, Pokret,mač, Pomama... i nagovjestit ćemo jednu pjesničku zbirku punu nadahnuća, ushita, dubokih dojmova i osobnih značenja gdje poetska slika izlazi iz statičnosti, tvoreći uprizorenje života. Jezikom duše i uzvišenosti Iskra Peneva je pronašla nebeske niti koje je u pjevu „Negdje između” satkala kao neizostavne komadiće duše i trenutke života.

Nema komentara :

Objavi komentar

Hvala na vašem komentaru. Isti će biti objavljen nakon pregleda moderatora.