petak, 26. travnja 2019.

Hrvatsko književno društvo | Promocija knjiga Osviti i Mala barka - Tatjane Jedriško Pančelat


Hrvatsko književno društvo
Pozivamo Vas na književno-umjetničku večer:
Osviti na bisernom moru, Tatjane Jedriško Pančelat
Subota, 27. 4. 2019.
u 18 sati u galeriji Laurus (Lovran)

PROMOCIJA KNJIGA:
„Osviti" - haiku, mudrosnice i aforizmi“
(Hrvatsko književno društvo)
i
„Mala barka“ priča za djecu / slikovnica- prevedena na 6 stranih jezika (Udruga za kulturu „Ča?“)
PROGRAM
-Promocija knjige ''Osvit'',haiku,mudrosnice i aforizmi (Ernie Gigante Dešković, Valerio Orlić, Dolores Rojnić)
-Promocija knjige ''Mala barka''

(Tatjana Udović mag,cult, Iskra Peneva, Agoston Gergely, Sheremet Sandor, Giacomo Scotti)
-GLAZBENI DIO - KUD Lovor
-RECITACIJA (Članovi HKD- Snježana Segnan,Vanja Michelazzi, Biserka pl.Vuković, itd...)
-VODITELJICA Zvijezdana Klobučar Filčić
-DRUŽENJE UZ ZAKUSKU

Dobro nam došli!


Bilješka o autorici

Tatjana Jedriško Pančelat rođena je 13. siječnja 1961. u Rijeci. Svoje radove objavljivala je u književnim časopisima: Književno pero i međunarodnim i domaćim zbornicima. Sudionik je međunarodnih manifestacija  ''Dani prijatelja knjige'' (Rijeka), te brojnih samostalnih književnih i likovnih večeri.

Objavila je slijedeće knjige:

Večernja blažena zvijezda 1997.,
Mavrica od jubavi 1999.,
Blagoslovljene zlatne ruke 2002.,
Putositnice za dušu 2005.,
Zrcaljenje sunčanih zraka 2008.,
Buket ljubavi 2012.,
Legenda s Kvarnera 2015.,
Mala barka hrvatsko-slovenski 2015.,
(Prijevodi na strane jezike talijanski,njemački i engleski 2018., a na makedonski i mađarski 2019.)

Tatjana Jedriško Pančelat uz pisanje, bavi se nizom drugih kreativnih aktivnosti oslikavanjem svile, tapiserijama, makrameom, izradom nakita i mnogim drugim ručnim radovima.
Pored grupnih izložbi, svoje je radove izlagala i samostalno.

Članica je Hrvatskog književnog društva.


Valerio Orlić o zbirci Osviti - Tatjane Jedriško Pančelat

ODSJAJ ŽIVOTA I MISAO SRCA
   Nova zbirka pjesama Osviti, Tatjane Jedriško Pančelat posložena je u tri ciklusne komponente, koje se u svome prožimanju kompozicijski nastavljaju na svoj misaoni vidokrug, nadograđujući lirske slike produhovljenim segmentima koji liriku nadograđuju i uzdižu iz onog uobičajenog, i dovode je do vrhunca kada čitatelj pred njom zastaje i poklanja joj se, baš svakoj riječi, jer one postaju uzvišene, one su kao ogledala života i svijeta.

   Sve se prožima i sažima u misaonoj poetici pjesnikinje. Aforizam ima snagu odsjaja oštrice i haiku je lepršav u svojoj prozračnosti dok u kratkim stihovima mudrosnicama filozofski uokviruje misao u mozaik života.
   Sva ta dugogodišnja odrastanja, sazrijevanja, promatranja svijeta i putovanja oplemenili su pjesnikinju i obogatili njen pjesnički izričaj.
  Tatjana u svom preletu kroz stihovlje prohodi nebeska prostranstva kao ptica. Kroz svoj poetski milozvučan poj i let dotiče svu ljepotu i slobodu ovoga svijeta prinoseći na dlanu snažne i duboke poruke s kojima ćemo oplemeniti postojanje i težiti ostaviti ljepšu i zdraviju planetu.
   U različitim situacijama pjesnikinja će se skrasiti u svoje stihove i kao iz dubine progovarati tihim glasom mudrosti.
   Kroz njen glas treperi jaka svjetlost, na proplancima Učke nagovješćuje svijetu novu nadu. Sve je kao biblijski zapisano, svaka zapovijed ima svoju logiku humanosti i moralnih načela. Otkucaji su prožeti svim oblicima života, sve se pretvara u prolazno trajanje.
   Tatjana nam svojim mudrosnicama pokušava približiti smisao života, ona ne želi da budemo samo pasivni promatrači prolaznosti, već hoće da mi svojim proputovanjem života izgradimo bolji i ljepši svijet.
   To bi bilo ono što najmanje možemo učiniti za naše najmilije, koji će nastaviti putem zacrtane civilizacije.
Odupirući se na svom putu trajanja, pjesnikinja postavlja bezbroj pitanja i odgovora ne bi li u nama probudila dubinu svijesti, njene poruke su čiste slike života. Ogledala različitih sudbina kreiraju misao iz kojih pjesnikinja preslikava svakodnevnicu.
   Poezija se u njenim čestim razmišljanjima približava stvarnim prikazima, a u nekim je i fiktivno snažna, pogotovo kada se Tatjana preobražava u ''učiteljicu života'' pokušavajući nam svojim porukama približiti pojedine pjesničke životne cjeline.
   Na svom pjesničkom proputovanju poanta njenih stihova je, kako sreću prvo trebamo pronaći u sebi, tek onda je možemo dijeliti drugima. Vrijednost ovih pjesničkih misli nije samo nastajanje u trenu postojanja, nego u njenoj dubini promišljanja.
  Tatjana Jedriško Pančelat pjesnički se uzdigla iz pepela kao ptica Feniks i progovorila svijetu glasom svojih najdubljih čula kroz stihove koje je uokvirila u jedan snažan odsjaj života, u kristalno čisto zrcalo i misao srca.
   Sve se u njenim Osvitima rađa, dok se Sunce preodjeva pozlaćenim zrakama, život poprima nove oblike i postaje simbol besmrtnosti, baš kao i pjesme koje je Tatjana odlučila pokloniti postojećem svijetu.

Nema komentara :

Objavi komentar

Hvala na vašem komentaru. Isti će biti objavljen nakon pregleda moderatora.