nedjelja, 14. travnja 2019.

Božica Jelušić | Ljubav, priželjkivana bol


Ilustracija: J. Diminić: Dodiri
Mislim da se ljudi veoma varaju kad umišljaju i tvrde da "znaju" nešto o ljubavi. To je nonsens sam po sebi, budući da se o ljubavi ništa ne može ZNATI, jer izmiče u zonu iracionalnog, čim je pokušamo obuhvatiti nekom definicijom. Ljubav je toliko fluidna, nesupstancijalna, nedohvatljiva umu i neizreciva, da je ni sama poezija, kao "vrh govora" ne uspijeva do kraja izraziti. Čitamo ljubavnu poeziju, protkanu najtananijim čuvstvima. Sve su to tek lgani "strujni udari", od kojih malo opečemo jagodice i povučemo prste, ili mantrički opsesivno ponavljamo tuđi stih, kao "ključ" za vlastitu situaciju, presliku trenutka u kome nas ljubav čini gluhima, slijepima i neosjetljivima za bilo što drugo osim nje same. No, mantra djeluje kratko, trenutak bježi a preostaje misterij i ljubavna bol: naša nespremnost na gubitak,ma koliko se junačili i hrabrili kako smo neku osobu i relaciju "prerasli".

"Mi smo počeli rasti svaki na svoju stranu", veli mi jedna mudra i iskusna osoba. No, onaj grč u kutu usana, onaj treperavi kapak, prst koji prelazi rubom vlasišta ocrtavajući nevidljivu "liniju reza", meni govore drugačije. Svjedoče da je rast ZAUSTAVLJEN u klimi neljubavi, te da se osoba jedva drži na okupu, nakon preživljena uragana. Na nekom sam mjestu pročitala: "Nema velikih ljubavi, postoje samo sjene velikog sna". Zaista, potpisala bih da nas mnogo više uznosi i nadahnjuje ono što smo propustili i odsanjali, nego li ono što smo "konzumirali" i u ljubavnoj vezi doživjeli.Ma što mi o tome mislili, čak i oni koji poput Lorce tvrde da su "umrli od ljubavi", i nikad se više neće zaljubljivati, zapravo traže novu priliku, novu vezu i novu ljubavnu bol.

Ljubav može biti pohlepna, nezasitna, zakrinkana, bestidna, samozapaljiva, razoružavajuća, neshvaćena,neuzvraćena i nesretna, no uvijek je jedinstvena i posebna.Ona je gotovo uvijek oruđe, kojim nas život obrađuje, brusi, preinačuje u nešto drugo,ototkrivajući i nama samima ono što o sebi nismo znali.Toliko je paradoksalna, kao u Blakeovoj pjesmi: ZEMLJA I KAMEN: " Ljubav se ništa ne brine za se, / Niti je more takvi jadi. /Kao dar drugima radosno da se , / Unatoč Paklu Nebo gradi." I onda, u neočekivanom obratu: "Ljubav tek samu sebe znade, / Strastveno druge hvata tog radi. / I svima redom spokoj krade, / Unatoč Paklu, Nebo gradi".

Kad nas ljubav posve obuzme, spremni smo na herojska djela, ali i na kukavičluk, manipulacije, kompromise, na stvari nesagledivih posljedica. Jedna od njih je gubitak vjernih prijatelja i naklonosti bližnjih. Naime, oni će u nezgodan čas "uletjeti" sa svojim zdravorazumskim savjetima, koje naša užarena glava nikako ne prihvaća i ne cijeni.Kao da je itko ikada nešto naučio iz tuđega iskustva, osobito o ljubavnim stvarima. Trudimo se shvatiti, dok nečija veza traje, što dvije duše drži jednu uz drugu, unatoč tolikim razlikama i krivim potezima. Ali tu odgovora nema, niti će ga biti.

Umjesto toga, povjerovati je Cavaffiju: " U svakom slučaju potrebna je patnja, / strpljenje koje izjeda meso, / da bi zasjala kost". Vrijeme će odraditi svoje, i mi ćemo progledati bistrim okom. Dopustit ćemo mu da zapazi nesavršenosti u slici drage osobe. Priznat ćemo da ni jedno od nas starost nije poštedjela. Pustit ćemo nekoliko dana, da neotvoreno pismo leži na doprozorniku., sve dok nas ponovo ne uhvati "vazalska kriza". Polako, sasvim polako, i nažalost trezveno, nakon opijenosti krenut ćemo ponovo u uskotračni život, vožnju po znanoj pruzi, gdje su sve stanice otrcane a imena i udaljenosti poznate. Tada sigurno nismo više u ljubavi.

Postajemo obični, predvidljivi, smrtni. Može nas se unajmiti i kupiti za par groša, da krasnoslovimo i drugima govorimo o ljubavi. Da izlažemo svoje ožiljke, čak racionalno zbrajamo dobra koja su nam ostavljena od izgubljenih iluzija. Ipak smo umjetnici, zar ne, i vrijedi ono što veli Vita Sackville_West u pismu Virginiji W.: Ali istodobno veoma je uzbudljivo,i pretpostavljam dobro za dušu, da bude uvijek iznova ranjavana i zbunjivana".

12. travnja 2018.
Flora Green

Nema komentara :

Objavi komentar