Ljeti, uz rijeku, igrali smo se često,
Iz Jeniseja ja sam lopoče brao.
Nina je lišćem skrivala stidno mjesto,
A ja sam, mišlju, sve ono ispod krao.
Kad je Ninočka (Bože, kako da reknem?),
Sve svoje draži ispod lopoča skrila,
Meni je došlo, da kao Vasko, dreknem:
A sad mi vrati moje krpice, mila!
Ona je rekla: - Ne dam krpice, Svene!
Bila je slatka, ko Helena u Troji.
Zatim prkosno, poput iskusne žene,
Skine lišće: - Evo ti lopoči... Tvoji.
Pa mi nježno ručicom pokrije oči,
Gurne u rijeku... A onda za mnom skoči.
Nema komentara :
Objavi komentar
Hvala na vašem komentaru. Isti će biti objavljen nakon pregleda moderatora.