petak, 15. ožujka 2019.

Sven Adam Ewin | Ninočka Vasiljevna i lopoči




Ljeti, uz rijeku, igrali smo se često,
Iz Jeniseja ja sam lopoče brao.
Nina je lišćem skrivala stidno mjesto,
A ja sam, mišlju, sve ono ispod krao.

Kad je Ninočka (Bože, kako da reknem?),
Sve svoje draži ispod lopoča skrila,
Meni je došlo, da kao Vasko, dreknem:
A sad mi vrati moje krpice, mila!

Ona je rekla: - Ne dam krpice, Svene!
Bila je slatka, ko Helena u Troji.
Zatim prkosno, poput iskusne žene,
Skine lišće: - Evo ti lopoči... Tvoji.

Pa mi nježno ručicom pokrije oči,
Gurne u rijeku... A onda za mnom skoči.

Nema komentara :

Objavi komentar