Sve je to u glavi

Pjesma kćeri II.

Piše: Martina Sviben
Dobro me slušaj
Ili nemoj....
Oštećena roba
nije savršena,
ali krojači je mogu
učiniti boljom

Obostrano.

O kaputu od krpica
s mnogo boja
na koji je ponosna
i koji joj je sastavila majka
pjeva i Dolly Parton

Oštećena roba
ima malo i nudi sve,
a zapravo ima puno -
osjećaje

SADA i OVDJE
kilometrima daleko,
a čitavo vrijeme
netko brine o tebi
mjesecima

Nanesena je nepravda
i zato što je prošlost,
nije se smanjila,
odgovornost ostaje

Nismo odgovorni
samo za sebe,
nego i za druge

Djela govore puno više
od riječi
Trenutačni osjećaji su površni,
djela, uz osjećaje,
puno su jača

Dužni smo onima
koji su nam pomogli
i bili časni

Ķažeš "imam pravo na svoje pogreške"
Kažem "samo ako
isključiš druge,
a to je nemoguće"

Drugih je puno
i nitko nije otok
Hirovitost, oholost,
sebičnost jaka su droga
I skupa
Preuzimanje odgovornosti,
čast i empatija isto su droga
Teška,
ali ljekovita

Postoje iluzije
o kojima sam već pisala,
i postoji stvarnost
i ljubav u njoj

Jednostrana
i velika

Slušaj me
ili nemoj....

Dok me bude,
tvoja sam MAMA,
što ćeš jednom biti i ti
(onda ćeš shvatiti)

Nisi me birala,
niti sam ja tebe
Život nas je spojio
A sad te puštam...

Samo puštam,
Ne ostavljam
Slušaj me
Ili nemoj...

Nemaš i možda nemam pravo,
ali sve što činim,
činim iz ljubavi
Bezuvjetne
i prirodne
poput trave (recimo)

Čak više i nemam što reći
Jedno vrijeme
samo želim biti
drvo i trava
Nikad to nisam
toliko željela
Slušaj me
ili nemoj...
Tu povlasticu
imaš...