Jasna Šemiga-Pintarić | Preživjeti dan

Pupim od želje
skrivena pogleda
pod travnati pokrivač.
Miris zemlje
i ranog proljeća
puni mi pluća
u uzastopnom,
opetovanom,
neprekinutom stapanju
s vječnošću.
Požuda je prokletstvo
il' dar od boga
u danu što se rađa
umirući?
Spremna prigrliti
sve tvoje
rastem do neba
vinuvši se i dalje ...
Pupim prepunjena željom,
grabim ovozemaljske darove
i pretvaram ih u hranu
uzdrhtalom tijelu
dok strijele moćne žudnje
pohlepno ližu
latima uzbibanim
i tvore auru
na rubu rasprskavanja.
Tanka je opna
između tebe i mene
i mi je kidamo šutke.
Tek dahom
režemo zrak
i uzdahom punimo
praznine povratka
na poznato tlo.
Pupim
pod tvojim pritiskom,
otežala zemljo ...
očajnički hvatam dah
milujući zrak
praznim rukama,
trudeći se da preživim
još jedan dan bez njega.