Pokušaš li shvatiti
smisao svih onih riječi
koje do tebe dopiru u naletima bijesa,
bez nekog određenog reda,
možda shvatiš tko su ustvari
svi ti mali, bezvrijedni poltroni,
zatrovani ideologijom kompulzivnog parazitizma,
kojima okružen si.
Možda shvatiš njihove nakane,
vješto skrivene iza nasmiješenih lica,
lica s kojih cinizam i zavist,
poput gnojnih suza,
kap po kap kaplje niz debele obraze.
Zašto to čine, pitaš se ponekad,
onako neobavezno,
jer te u stvari
ništa od toga ne zanima previše.
Naučio si prihvaćati druge
upravo onakvima
kakvi i jesu.
Nikada te nisu zanimali njihovi životi
sve dok te nisu pokušali sputati,
ti primitivni umovi
opterećeni veličinom vlastitog ega,
sve dok ti nisu pokušali ograničiti prostor življenja
nevidljivim ogradama proturječnog svijeta
kojeg ne prihvaćaš.
Pokušaš li shvatiti njihove nakane,
možda se i zapitaš što im je,
iako svjestan da ništa važno nije,
jer sve polako nestat će kad učiniš im ono nešto
što naučila te kiša.
Nema komentara :
Objavi komentar
Hvala na vašem komentaru. Isti će biti objavljen nakon pregleda moderatora.