subota, 16. veljače 2019.

Igor Petrić | Daljine


nigdje nikog, nikog nema
tebe, mene, nikoga

svjetla gore
iako je dan,
dan u noć se pretvara

kuće prazne,
prazna polja,
samo je starost ostala

tužno lice,
čovjek plače,
djeca su mu otišla

što na kraju
kad te nema,
što na kraju beskraja

vrijeme curi,
blijeda slika,
odlaziš, odlazim i ja

nigdje nikog, nikog nema
tebe, mene, nikoga




Nema komentara :

Objavi komentar