četvrtak, 24. siječnja 2019.

Pietra Fon Tillen | Znate li da sam sanjala...



Znate li da sam sanjala Oca i tugu u raju, i da su sve ljetne kiše njegove smrznute suze?
Oprosti, Oče
Postala sam striptizeta iako
Nisam zavela nikog osim sebe.
To je poanta koja žalosno zvuči u ovim godinama.
Svijet me prati.
Jer otvorila sam sve
Čak i ventilaciju u zidu.
Ovo je propadalište.
Ljudi jedu ljude.
Muškarci žvaču žene.
Ruše se barikade u svemirskom trbuhu.
Postala sam taksista.
Vozim ljude po duši.
Punktirala srce.
Razradila karnevalske igre.

Oprosti Oče,
Postala sam sluga
Serviram hranu na tanjurima od kartona
I kuća mi ima točkove koji gaze laži
I nije to kazališna umjetnost
To je klin do klina
U žurkama života i smrti.
Oprosti Oče
Sve mi je u kostima presjelo
I antiljubavi i antiljudi
Samo se sunce malo presijava u kosi.

Imam parcelu punu kestenova
I ne idem Oče dalje od pjesme
Tužno je to.
Kao da me još drži postporođajni umor
I cijankalij prosut po snovima
Ali po meni miriše badem i ružino drvo

... Oprosti Oče što psujem
Nisam to naučila od tebe
To samo izlazi iz mene
To su grčevi nastali od popucanih snova
Jer umrla je renesansa i ljubavni totemi

Jednom će sve biti po planu
A ti gore čuvaj moju malu
I ne plači više
Jer nitko ne voli ljetne kiše

Nema komentara :

Objavi komentar

Hvala na vašem komentaru. Isti će biti objavljen nakon pregleda moderatora.