četvrtak, 17. siječnja 2019.

Gorana | Na nesreću


ovaj svijet prepoznajem uvijek
u onim obrisima u kojima ga je
promišljao Bog.

Možda zato jer sam izrasla
na kamenu između dviju
modrina,

zato jer nisam znala razliku
između sebe, trava, ptica
i živina,

jer sam mislila da sam kozlić,
leptir, mačka i maslina,

nekako sam znala da…

otpočetka sve gradimo na pijesku
i lava vremena koja nas pokapa i
čisti lice zemlje,
izjeda naša remek-djela,
ali, na sreću,
i naše promašaje.

Nema komentara :

Objavi komentar