subota, 12. siječnja 2019.

Dnevnik (ne)obične djevojke 2.


Samo prijatelji

Piše: Božana Ćosić

Praznici su protekli super. Svi smo se naradili, ali i lijepo zaradili. A isto tako, imali smo dovoljno vremena za obitelj, druženja, izlaske... a kad smo kod izlazaka, e tu vam imam štošta za reći. Prvo, Sven i ja smo se super zabavljali, međutim, jednu nam je večer uništila Barbara, odnosno, pojavila se i bez ikakva ustručavanja prišla nam i rekla što joj je u tom trenu bilo na umu. Kažem „u tom trenu“ jer je podosta popila i vjerojatno joj je alkohol razvezao jezik. Između ostalog i raspekmezila se poput kakvog djeteta.

Razumijem da je zaljubljena u Svena i da ju je prekid veze povrijedio i rastužio, ali, nije to ništa novo, takve se stvari događaju i u svakom slučaju je bolje što je taj korak učinio prije nego što je veza postala ozbiljnija. No ona to očito ne može shvatiti ni prihvatiti iako mislim da je na kraju ipak shvatila. Sven joj je lijepo sve objasnio. Rekao joj je da je ne voli i da o nje ne želi raditi budalu, da će sasvim sigurno naći dečka koji je u potpunosti zaslužuje i s kojim će biti sretna. Nakon tih riječi se promijenila, prestala jadikovati i plakati pa i malo se nasmiješila. I sama vjerujem da je tako bolje. Teško je naći iskrenog dečka kao što je Sven. Zbilja vjerujem da su rijetki spremni biti tako otvoreni i što je uistinu pohvalno, osjećajni na takav način. Sven joj želi samo dobro, makar to dobro značilo prekid. U svakom slučaju je bolje prekinuti vezu koja nema budućnost, nego odugovlačiti i stvari učiniti gorim nego što jesu. Ali ono što je meni pružilo olakšanje je činjenica da mi je prijetila iz čiste ljubomore i da se prijetnje nikada ne bi pomaknule dalje od riječi. To mi je sama rekla i vjerovali ili ne, ispričala mi se. Dakle, priča s Barbarom je završena i to na najbolji mogući način. Oprostila se sa Svenom prijateljski i nastavila svojim putem. A ja... ja sam nakon tog događaja ostala zatečena vlastitim mislima i osjećajima. Odjednom sam o Svenu počela razmišljati na drukčiji način. Znam da je dio mojih misli potaknulo njegovo ponašanje, njegov hvale vrijedan čin, iskrenost i osjećaj za druge ljude. Znam da je dio i pripao njegovoj ljubavi prema meni, pa sam se zapitala što mi se događa. Jesam li se počela zaljubljivati u Svena? Vidim li sada u njemu nešto više od prijatelja? Odjednom sam nas počela zamišljati zajedno i uopće nije bilo loše, dapače, bilo je lijepo i godilo mi je...

Nikada nisam pomislila da se meni može dogoditi takvo što. Čak sam odbijala i svojski se trudila zadržati prijatelja Svena. Nikada, ali nikada nisam željela Svena povezati s ljubavlju, ne onom ljubavlju koja nema ništa s prijateljskom. A sada se prijateljska ljubav gasi i rađa ona druga. Osjećam to... više nismo samo prijatelji.


Nema komentara :

Objavi komentar