Jutro je. Rano. Oblaci vise s neba kao sive i požutjele plahte. Tek sviće.
On se sprema na more, oblači toplu odjeću da se zaštiti od jesenske vlage koja prodire do kostiju. U maloj sobici tiho svira stari radio.
Na malom štednjaku koji se nalazi u uglu tople sobe, kuha se jutarnja kava. Miris se širi stapajući se mirisima sobe, ispunjava zrak. Ta jutarnja kava znači prisnost, povezanost dvoje mladih ljudi.
Mlada žena se svako jutro u cik zore diže iz kreveta kako bi svome dragom skuhala kavu dok se on sprema na more.
Svako jutro sjede jedan nasuprot drugom gledajući se preko ruba šalice, očima šapćući dok zajedno ispijaju jutarnju kavu koja je jaka i budi sva čula. Ta kava je njihov ritual, ona je kao šaputanje na jastuku. Ona je izraz ljubavi, zajedništva.
Skuhana je s ljubavlju i kao da je začarana jer ne smije svanuti bez jutarnje kave, ne može krenuti život, ne može granuti sunce...
Dok mladi čovjek izlazi u rano jutro stišćući ramena od prve hladnoće, ona ispija posljednje kapi kave prateći pogledom svoga dragog kako nestaje na pučini.
***
Jutro je. Rano. Sunce miluje more koje je kao ulje i ogleda se u njemu.
Na malom štednjak kuha se kava. Miris se širi, ispunjava zrak.
Drhtava ruka ulijeva kavu u dvije šalice od koje će samo jedna biti ispijena. Ona gleda preko ruba šalice, miče kosu kroz koju se provlače srebrne niti i vidi njega onako lijepog, zgodnog i mladog kako s njom ispija jutarnju kavu. Ta kava je izraz ljubavi. Ona joj dragog vraća svako jutro.
Jutarnja kava je sastanak s njim, on je tu kao živ, gleda je preko ruba šalice s očima punih ljubavi, smijeha. Preko ruba šalice, u njegovim očima, ona se vidi opet kao mlada žena, sretna i nasmijana.
Ispijena je posljednja kap i koliko god se trudila da jutarnja kava duže traje, vrijeme neumoljivo ide i on mora na pučinu...
Sutra... „sutra, sutra opet, dragi moj, čekam te sa šalicom vruće mirisne kave“.
On se sprema na more, oblači toplu odjeću da se zaštiti od jesenske vlage koja prodire do kostiju. U maloj sobici tiho svira stari radio.
Na malom štednjaku koji se nalazi u uglu tople sobe, kuha se jutarnja kava. Miris se širi stapajući se mirisima sobe, ispunjava zrak. Ta jutarnja kava znači prisnost, povezanost dvoje mladih ljudi.
Mlada žena se svako jutro u cik zore diže iz kreveta kako bi svome dragom skuhala kavu dok se on sprema na more.
Svako jutro sjede jedan nasuprot drugom gledajući se preko ruba šalice, očima šapćući dok zajedno ispijaju jutarnju kavu koja je jaka i budi sva čula. Ta kava je njihov ritual, ona je kao šaputanje na jastuku. Ona je izraz ljubavi, zajedništva.
Skuhana je s ljubavlju i kao da je začarana jer ne smije svanuti bez jutarnje kave, ne može krenuti život, ne može granuti sunce...
Dok mladi čovjek izlazi u rano jutro stišćući ramena od prve hladnoće, ona ispija posljednje kapi kave prateći pogledom svoga dragog kako nestaje na pučini.
***
Jutro je. Rano. Sunce miluje more koje je kao ulje i ogleda se u njemu.
Na malom štednjak kuha se kava. Miris se širi, ispunjava zrak.
Drhtava ruka ulijeva kavu u dvije šalice od koje će samo jedna biti ispijena. Ona gleda preko ruba šalice, miče kosu kroz koju se provlače srebrne niti i vidi njega onako lijepog, zgodnog i mladog kako s njom ispija jutarnju kavu. Ta kava je izraz ljubavi. Ona joj dragog vraća svako jutro.
Jutarnja kava je sastanak s njim, on je tu kao živ, gleda je preko ruba šalice s očima punih ljubavi, smijeha. Preko ruba šalice, u njegovim očima, ona se vidi opet kao mlada žena, sretna i nasmijana.
Ispijena je posljednja kap i koliko god se trudila da jutarnja kava duže traje, vrijeme neumoljivo ide i on mora na pučinu...
Sutra... „sutra, sutra opet, dragi moj, čekam te sa šalicom vruće mirisne kave“.
Nema komentara :
Objavi komentar
Hvala na vašem komentaru. Isti će biti objavljen nakon pregleda moderatora.