Obukoh se na brzinu, napuštam kućni prag
pratit ću jutros dušu
slijediti joj trag.
U tišini galerije, bez prtljage profanih stvari
opuštam se spremna
za virtuoza na gitari.
On prebire žice, vješto Bacha starog svira
očiju sklopljenih zvuku puštam
da tješi me i nježno dira.
Zna virtuoz svojom svirkom u jutro nedjeljno
mir podariti srcu što
nebeskog zvuka je željno.
Nema komentara :
Objavi komentar
Hvala na vašem komentaru. Isti će biti objavljen nakon pregleda moderatora.