Kolumne

subota, 22. prosinca 2018.

Gordana Malančuk | Mauro Lacovich: Ima jedna priča


Književni dvojac Larissa i Marieta, poznatije pod imenom Lari Mari, pokrenule su novi žanr u književnosti nazvan "proza koja liječi". Riječ je o lijepoj književnosti koja se bazira na psihologiji. Da ne bi bilo zabune, nije ovo self-help literatura (koju osobno ne volim), prepuna pametnih savjeta koji velikim dijelom živciraju, nego je to put do samospoznaje na jedan novi, sofisticiraniji način. Popularnosti ovome žanru ide u prilog i nagrada Kiklop za najprodavaniji roman godine, stoga čudi što je Mauro svojim uratkom ostao nezamijećen od strane struke, te je bio prisiljen krenuti putem samoizdavaštva. Svi znamo i vrline i mane tog načina izdavanja jer ako nisi sposoban za samopromociju, ostaješ neprimijećen i od strane čitatelja. Na moju sreću, jedan njegov komentar bio je dovoljan da mi zapne za oko, te se tako njegova knjiga našla u mojim rukama. Roman je doslovno dijalog između dvoje ljudi: Cleo (zbunjena mlada žena) i psihoterapeuta kojemu je identitet nepoznat, ali se da naslutiti kako je riječ o samome autoru što daje naslutiti da roman nije čista fikcija nego se bazira na njegovim iskustvima s klijentima.

Bez ikakvog uvoda, ulazimo u svijet psihoterapije gdje mlada žena pokušava odgonetnuti što to s njom ne valja. Sugovornik joj na zanimljiv način razrješava dileme i nedoumice vezane uz problem s kojim mu taj dan dolazi, počevši od toga da je realnost u očima promatrača. O tome koliko smo mi ljudi različiti i kako istu stvar, iste riječi ili pokrete možemo protumačiti na svoj način postoji jedna priča koja je dio romana a koja je na prvo čitanje humoristična, a na drugo se čitatelj itekako zamisli. Međusobno nerazumijevanje je, vjerojatno, najveći problem sadašnjice i od tuda sve kreće...svađe, razvodi, tučnjave, ratovi... Maurova knjiga se bazira upravo na ovoj konstataciji zato je vrlo poučna. Svaki čitatelj će pronaći nešto za sebe jer svaki ulomak sadrži pouku, ili možda bolje rečeno - zagonetku u pričama koje je autor vješto složio u smislenu cjelinu, nadograđujući naš um novim saznanjima, te nema striktnih odredbi kako doći do rješenja što tjera čitatelja na razmišljanje da sam dođe do svoga cilja.

Razlog zbog kojeg se meni ova knjiga svidjela jest upravo tema psihologije, a podsjetila me na knjigu Celestinsko proročanstvo Jamesa Redfielda koja je tematski vrlo slična i kojoj se često vraćam.
U međuvremenu sam saznala da knjiga ima nastavak koji je trenutačno na lekturi, a piše se i treći dio. Također knjige imaju svog izdavača i u pripremi je reizdanje prvog dijela 😃

"U drevnom Japanu vladao je običaj da lutajući redovnik smije prenoćiti u hramu ako pobijedi u raspravi o budizmu s domaćinom. Jednom je tako lutajući redovnik naišao na hram koji su vodila dva brata. Stariji je bio puno mudriji i smireniji, dok je mlađeg njegova narav još u djetinjstvu koštala ozljede u kojoj je izgubio oko.

Kako je red, gost je domaćine izazvao na raspravu o uzvišenom učenju. Stariji redovnik je rekao mlađem da je umoran te neka on vodi raspravu s gostom i uputio ih da raspravljaju u tišini.
Nedugo nakon toga gost je došao k starijem redovniku i rekao mu "Tvoj brat je izvrstan. Odmah me pobijedio u raspravi i ja nemam pravo ostati ovdje."

"Prepričaj mi razgovor", zamoli ga stariji redovnik.

"Podigao sam jedan prst označavajući Budu Prosvijetljenoga. Na to je on podigao dva prsta označavajući Budu i njegovo učenje. Ja sam na to podigao tri prsta označavajući Budu, njegovo učenje i ljude koji ga slijede, a on je onda podigao šaku označavajući da je to sve - Buda", objasni redovnik i uputi se k izlazu.

Stariji redovnik zatim ode do brata i upita ga: "Kako je prošla rasprava?"

"Nismo ni počeli raspravljati", brzo odgovori mlađi redovnik.

"Zašto?" upita ga stariji.

"Čim smo sjeli podigao je jedan prst rugajući mi se što imam jedno oko. Ja sam, budući da je on gost, bio pristojan i čestitao mu što on ima dva oka. Na to je on podigao tri prsta zaključivši da zajedno imamo tri oka, a ja sam mu pokazao šaku da ću ga prebiti i on je pobjegao."

Još jednom, Mauro od srca ti hvala na knjizi u kojoj sam neizmjerno uživala... ❤️

Nema komentara :

Objavi komentar

Hvala na vašem komentaru. Isti će biti objavljen nakon pregleda moderatora.